August Šenoa - Prosjak Luka

August Šenoa - Prosjak Luka

Bilješke o piscu:
August Šenoa (1838. - 1881. god.) književnik. Po ocu češkog, po majci slovačkog podrijetla. Pravne studije je započeo u Zagrebu, a dovršio u Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenačkim stihovima iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveći se poezijom, on i u stihovima pokazuje pravu stranu svog specifičnog talenta. Više narativna i kritička priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obrađivao povijesne motive, budeći interes širokih čitalačkih krugova za događaje iz
hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je davao žive slike iz suvremenog zagrebačkog života ("Zagrebulje", "Vječni žid", itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu. Njegova komedija "Ljubica" govori o piščevu daru zapažanja. Šenoa se istakao i prevodilačkim radom, objavivši mnogo uspjelih
prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).

Mjesto radnje:
Jelenje

Vrijeme radnje:
XIX. stoljeće

Tema:
Život prosjaka Luke i njegova borba da postane običan čovjek.

Ideja:
Važnije je biti siromašan i sretan čovjek nego nečovječna varalica.

Kratki sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli s ići u krčmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo često je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se mutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželio je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine
Marinog oca zadesila nesreća. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili. Luka je skupio mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru. Želio je živjeti kao običan čovjek. Saznavši da je Mara zaručena veoma se razočarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest. Kod njega je prevladao
razum i otišao se ispovijediti. U krčmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skočio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i svećeniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.

Pravo područje Šenoina djelovanja bila je pripovjedačka proza s motivima iz suvremenog života i događajima iz hrvatske prošlosti. Volio je historijske sukobe, tragične događaje i obrate iz hrvatske prošlosti.

Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rađa, slikajući one događaje u kojima građanstvo igra odlučnu ulogu ("Zlatarevo zlato").

Šenoine pripovijesti ("Barun Ivica", "Ilijina oporuka", "Vladimir", "Prosjak Luka") daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj polovini prošloga stoljeća.

"Zlatarevo zlato", "Seljačka buna", "Diogenes", "Kletva" i "Čuvaj se senjske ruke" romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom vjerom u budućnost svoga naroda.

Šenoa je stvorio hrvatsku čitalačku publiku.

Socijalni elementi:
- Siromaštvo
- Zapuštenost sela
- Glad
- Nezaposlenost
- Neukost običnih seljaka
- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake

Analiza glavnog lika:
Luka

Vanjski izgled:
- Ni velik ni malen
- Žutih grižljivih obraza
- Riđe brade
- Čupave kose
- Odjeven u stare, prljave krpe

"Luka bijaše suh čovjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan, grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božić, a po njem posijana rijetka, riđa brada. Gleda ispod oka, kuči svoj vrat među ramena, pokazuje zube, prođe kadšto preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Požutjela bijela čoha sa sto zakrpa počela se raspadati, kožna torbica bijaše masna, klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna. Bogalj, da mu pokloniš krajcer."

Mara Lonearia
Bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala je svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.

Mato
Prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije želio život s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji i Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani, a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze
novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kad je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao no to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedan u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

Sporedni likovi:
Mara, Mato, Martin, Mikica

Moralna karakterizacija:
Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog čovjeka. Da bi preživio u društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac. Videći da novac znači puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da će novcem kupiti ljubav, steći dom i obitelj.

Životni san prosjaka Luke:
Luka je želio postati čovjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom, sjediti kod tople peći, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam nazivao. U sebi je osjećao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju obitelj, ali nažalost to nije uspio.

Osobno viđenje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:
Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroče, koje je pripalo zloj babi koja ga je čuvala za novac, tukla i mučila glađu, kao dijete koje je kasnije završilo u gradskoj kući kao sluga i trčkaralo, a na kojega je društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do običan prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim mahinacijama i lažnim svjedočenjima radili sve kako bi upropastili život neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu ljudskoga.

Analiza stila (Pjesničke slike):
Vizualne slike:
bijeli se vrbinje
nisko čupavo grmlje borovice
siva drnjevara pod čađavim, slamnim klobukom
jato divljih golubova
bosonogi pastiri pod mokrim grmljem.

Akustične slike:
tiho teče Sava
voda bije o niske bregove
lišće dršće
zalaje koji pas
vrabac cvrkuće po smetištu.

Epiteti:
bijela magla
klapaste uši
nabuhlo, papreno lice
bosonogi pastiri
nisko čupavo grmlje borovice
bijela platnena košuljka
crne sjajne kite
malen, odrpan čovjek
jajasta, srebrna dugmad
modre, zakrpane hlače.

Onomatopeje:
zagrmi
zabubnja
zveketa
praskalo se
zatutnji
lišće dršće.

Personifikacije:
mraz ga protrese
mraz se zabadao u njegove prste poput iglica
krv mu se ušge
Sava šapće pjesmicu
vrbinje se miješa kao klupko
voda se zajeda u zemlju
viri drvenjara
rasijano selo.

Usporedbe:
selo rasijano kao jato divljih golubova
vrti se vrze, kao da ga tko bode
čovjeka uraziti kao šilom
lahak sam kao perce
riđa brada kao pošeta strn
obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš
gledahu novce kao pseto
nebo se razvedrilo kao staklo
oči crne kao kupinice.

Mudre izreke:
"Ne dolazi se zlim, već samo dobrim do dobra."
"Smiješ li drobnu ružu kraj puta zgaziti, jer ti milo mirišeš?"
"Zašto da pati čedo sve one muke, koje je on pretrpio, da ga hladna srca baci u ponor, jer je pokušao zlim postići dobro?"
"Važnije je biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica."

Najdraži odlomak:
Nalazi se na 145. str., a opisuje radost i veselje u obitelji Pavleković i obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi između toliko tuge našlo i malo radosti.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se i sviđa i ne sviđa. Sviđa mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga vremena i možemo vidjeti kako je to nekad bilo. Ne sviđa mi se zato jer ima više tuge nego radosti, završava tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.