Slavko Kolar - Jurnjava na motoru

Slavko Kolar - Jurnjava na motoru

Bilješka o piscu

Slavko Kolar je bio suvremeni  pisac i dramatičar. Rođen je 1891. u selu Palešniku kod Garešnice. On sam govorio je kako je njegov pravi zavičaj upravo Čazma u kojoj je boravio dio djetinjstva i vraćao se tamo kako bi proveo i ljeta. U Gimnaziju je išao dijelom u Zagrebu i dijelom u Požegi.
Po zanimanju je bio agronom, a sudjelovao je i u 2. svjetskom ratu, po završetku kojeg se počeo intenzivno baviti književnošću.Najvažnija prozna djela su mu: Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo – ili nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar i dr.
Najviše je prikazivao socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikavao humorom. Pisao je i drame, kao i filmske scenarije, a najpoznatija djela za djecu su mu sabrana u dvije knjige: Na leđima delfina i Jurnjava na motoru. Umire 1963. u Zagrebu.

Vrsta djela: humoristična pripovijest

Vrijeme radnje: 1950e

Mjesto radnje: Zagreb

Likovi: mama, Mladen (Macan) Buzdovan, Zlatko, Ujak Jozo, ujna Ana

Kratak sadržaj
Na selu živi obitelj Macana Buzdovana. Došao je dan kada je poštar donio pismo iz Zagreba. U pismu je stajao poziv Ujaka Jose koji je Macana pozvao kod sebe u Zagreb. Seoski dječak bio je ludo uzbuđen jer ne samo da će vidjeti Zagreb već će se i voziti vlakom i ujak ga možda čak i provoza na svom motoru. Presretan što mu se sestre neće moći više rugati da nije nigdje bio i da se nije nikada vozio vlakom stalno je dosađivao sa pitanjima kada će krenuti.
Macanova majka nije mu dozvoljavala da ode u goste praznih ruku, pogotovo zato što će biti punih mjesec dana. Mama,  Macan i njegove dvije sestre došli su na kolodvor i Macan ih je neprestano požurivao i govorio kako će zakasniti na vlak. Unatoč dječakovoj panici došli su mnogo prije vlaka i Macan nije mogao dočekati ukrcaj.
Vlak je napokon stigao i oni su se ukrcali i smjestili. Odlučio je kako će zapisivati sve postaje na kojima vlak stane. Kada je stigla prva Macan je ponosno zapisao IZLAZ. Zatim je stigla druga postaja i na Macanovo čuđenje ponovo se zvala IZLAZ. Majka mu je sve objasnila.
Dječak se počeo dosađivati i neprestano ispitivati kada će stići. U Zagrebu ih je dočekao ujak Joso, ujna i njihova kći. Ujak i ujna nisu se mogli načuditi koliko je Macan porastao i neprestano su ga grlili i ljubili. Krenuli su na tramvaj i Macan je nestrpljivo uskočio u prvi koji je vidio,  koji nije bio pravi. Napokon su riješili zbrku i našli se na Trešnjevci.
Macan je bio vidno razočaran jer ga je umjesto nebodera i lifta dočekala mala kućica u uskoj ulici. Ušli su i ujna ga je povela u kupaonicu kako bi se osvježio. Macan je, nenaučen na ovakav vodovod, sve slavine odvrnuo prejako i uskoro je voda prštala svuda. Mama se strašno naljutila ali ipak je odlučila da ga neće odmah voditi natrag kući. Nakon par dana je otišla i dala mu bezbroj savjeta o lijepom ponašanju.
Sin Zlatko, koji je bio u školi na dan Macanova dolaska, bio je samo godinu dana mlađi. Oboje su se pravili važni i izrugivali se jedan drugome. Često bi se prepirali i posvađali, ali nakon nekog vremena svađe kao da nije ni bilo. Macana je jako zapeklo kada je Zoran rekao da mu tata da da sam vozi motor. Macana su jako privlačili motocikli i rado je pomagao ujaku u garaži.
Uskoro je ujna Ana slavila rođendan i mnoštvo gostiju se okupilo u malom vrtu na slavlju. Jedan od gostiju stigao je sa motocilklom i ostavio ga u dvorištu, a Macan i Zlatko su ga radoznalo ragledavali i kružili oko njega kao pravi motoristi. Mama je uskoro Zlatka poslala u trgovinu i Macan je ostao sam sa motociklom. Sjeo je na njega i onda nemirno počeo prčkati po svemu i upalio ga.
Prepao se da bi ga mogli čuti iz vrta iza kuće, ali svi su glasno pjevali i dok je Macan pokušavao ugasiti motor on je poskočio i krenuo. Sada više nije bilo povratka i Macan je izjurio iz dvorišta i krenuo ulicom. Kada je projurio kraj Zlatka on je ostao toliko šokiran da su mu mineralne vode po koje je išao u dućan ispale iz ruku.
Sa Trešnjevke je uspio dospjeti na Savsku cestu i dok su prolaznici urlali na njega i mahali rukama, on je nastavljao dalje jer nije znao kako ugasiti motor. Bio je neobičan prizor vidjeti ovog desetogodišnjeg dječaka bez kacige i zaštitnih naočala kako juri uokolo. Kod Savskog mosta ga je pokušao zaustaviti i jedan policajac, ali Macan je samo projurio. Uskoro je bio na prašnjavoj seoskoj cesti. Jurio je kroz ljude, pse i usplahirene kokoši dok napokon nakon nekog vremena motor nije sam stao. Nestalo je benzina.
Polako je padala noć a Macan je bio sam i uplašen. Vozila u prolazu nisu se obazirala na ovog zbunjenog dječaka. Uskoro se zaustavio jedan kamion i njegov vozač ga je optužio da je motor ukrao jer poznaje njegovog vlasnika i ujaka Jozu. Ubacio je motor u kamion i ostavio zbunjenog dječaka samog usred ničega.
U kući ujaka i ujne nastao je kaos kada su od Zlatka saznali da je Macan otišao na motoru. Sjeli su u taksi i od prolaznika saznali da je Macan prešao most. Nastavili su skupljati informacije od ljudi i napokon pronašli uplakanog dječaka kako pješači kroz selo. Kada su ga pronašli rasplakao se od sreće i od straha da će ga ujak kazniti, no naposlijetku su se dali u potragu za bezobraznim vozačem kamiona.

Vladimir Nazor - Bijeli jelen

Vladimir Nazor - Bijeli jelen

Bilješka o piscu

Vladimir Nazor bio je pjesnik, romanopisac i putopisac, rođen 1876. godine u Postirama na Braču. Osim pisanjem, Nazor je bio i politički aktivan. Nakon pridruženja partizanima, postao je jedan od bliskih suradnika Josipa Broza Tita.
Napisao je više od 500 pjesama, a njegova najpoznatija prozna djela su: Krvavi dani, Veli Jože, Zagrebačke novele, Živana…
Umro je 1949. godine u Zagrebu. U njegovu čast, svake se godine dodjeljuje nagrada za umjetničko dostignuće, koje nosi njegovo ime.

Vrsta djela: Bajka

Mjesto radnje: Šuma, na dvoru Vranje

Likovi: Djevojčica Anka, Bijeli jelen, Gagarilo, košuta, jelen Vitorog, medvjed Ljumo, Ćuko, lisac Striko, divlja svinja Kiso, knez Urlik, knez Bodo.

Kratak sadržaj
Anka je šestogodišnja guščarica. Svakoga jutra vodi svoje guske na maleno polje. Kako je malena, guske je ne slušaju, posebno gusan Gagarilo. Jednoga je dana Gagarilo pobjegao, a Anka je krenula za njim u potragu. Tražeći gusana Anka se izgubila u šumi. U šumi je Anka spasila ranjenu košutu koju su lovci progonili. Kako bi joj se zahvalila, košuta ju je odnijela na planinu, daleko od njenog mjesta Vranje. Tu noć je Anka prespavala u ležaju jelena Vitoroga. Slijedećeg jutra kad se probudila, Anka je zapazila da je dobila moć razumijevanja jezika životinja. Tako je Nazor u svojoj bajci povezao svijet ljudi i životinjski svijet. Šumske su životinje vijećale, treba li Anka ostati kod njih u šumi, i odlučile da ostane. Anka je nastavila živjeti u ležaju jelena Vitoroga te je izrasla u djevojku sa zlatnom kosom, pa su je životinje prozvale Zlatokosom.
Među svim životinjama, najbolji Ankin prijatelj bio je Bijeli jelen. Njih su dvoje zajedno odrastali i bili nerazdvojni do trenutka kada Zlatokosu u šumi nije primjetio mladić pod imenom Ivan. On je odlučio da Zlatokosa bude njegova djevojka. Krenuvši u lov, sve su životinje stale u obranu, dok su Zlatokosu i Bjelog jelena odlučili ostaviti na sigurnom, u jelenjem ležaju.
Bijeli jelen nije osjetio opasnost pa je i on krenuo sa ostalim životinjama u obranu. Lovci su ga zarobili i ucijenili životinje da će ga vratiti samo ako one daju njima Zlatokosu: ˝Ako šuma dade Zlatokosu mladom knezu, knez će šumi dati Bijelog jelena.˝ Tako je i bilo.
Vrativši se ljudima, Anka je izgubila moć razumijevanja životinjskog jezika, i udala se za kneza Ivana. Nikada nije čula kako joj je na rastanku Bijeli jelen rekao da se vrati s njim u šumu.