Jacob i Wilhelm Grimm - Zlatna guska

Jacob i Wilhelm Grimm - Zlatna guska

Bilješka o piscu

Braća Grimm su živjela davno u Njemačkoj. Velik dio svog života posvetili su bajkama za djecu, pa su putujući po Njemačkoj i slušajući narodne pripovijedače zapisivali priče koje su čuli. Sve bajke i priče koje su napisali smatraju se vječnima jer će u njima uživati sve generacije koje dolaze. Jacob Grimm bio je poznat kao lingvist i filolog, dok je Wilhelm radio kao germanist. Jacob Grimm je rođen 1785. godine, a umro je 1863. godine. Brat Wilhelm je rođen 1786. godine, a umro je 1859. godine. Wilhem i Jacob su objavili njemački rječnik, a Jacob je objavio njemačku gramatiku. Iako su se na početku bavili lingvistikom i filologijom, slavu su stekli zahvaljujući bajkama od kojih su mnoge proizašle iz starih narodnih priča. Sve bajke koje su prikupljali zajedno su obrađivali, ali je na kraju završnu stilsku i jezičnu verziju svim bajkama davao brat Wilhelm. U bajkama braće Grimm ne postoji puno grubosti kao što je to slučaj u Perrraultovim bajkama. To su vesele priče bogate narodnom mudrošću, dobrim poznavanjem života te bez previše moraliziranja. Braća Grimm su uvijek tvrdila kako nisu nikad mijenjala sadržaj bajki koje su čuli od drugih da pripovijedaju, nego su ih samo malo dotjerivali. Za bajkama braće Grimm će zbog svega navedenog posegnuti ne samo djeca nego i odrasli. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Ivica i Marica”, “Crvenkapica”, “Kraljević žabac”, “Plavobradi”, “Snjeguljica”, “Trnoružica”, “Palčić”, “Cvilidreta”, “Čarobni frulaš”, “Postolar i vilenjaci”…

Vrsta djela: Bajka

Mjesto radnje: Šuma, krčma, grad

Likovi: Zvrkan, čovječuljak, kralj, kraljevna, župnik

Kratak sadržaj
Živio je jedan čovjek koji je imao tri sina. Najmlađi se zvao Zvrkan i često je bio predmetom ismijavanja. Jednog dana nakon što starija braća nisu uspjela sasjeći drva u šumi, otac je poslao najmlađeg sina da ode u šumu po drva. Majka ga je opskrbila za put i spremila mu bocu kiselog vina te crni kolač. Kada je stigao u šumu, Zvrkan je primijetio starijeg čovjeka kako sjedi na panju. Bilo je očito da je čovječuljak žedan i gladan, tako da je Zvrkan odlučio s njim podijeliti sve što je imao. Teško je bilo opisati radost koju je stariji čovjek osjećao i koji je na kraju Zvrkana zbog dobrog djela nagradio. Poručio mu je da sve što treba učiniti je posjeći stablo, a ono što pronađe u panju bit će njegovo. Zvrkan je pristao poslušati neobičnog čovjeka i krenuo je posjeći drvo. Nakon što ga je posjekao, iznenadio se kada je u njemu ugledao gusku čije je perje bilo od zlata. Ugledavši tako vrijedno blago Zvrkan se razveselio i krenuo prema gradu. Odlučio je da se prije povratka u grad odmori pa je tako prenoćio u krčmi, a gusku je odlučio ostaviti u gusinjaku gdje su je znatiželjno promatrale kćeri krčmara. Nije trebalo dugo da djevojke požele po jedno zlatno pero za svaku od njih. Prva je posegnula najstarija kćerka, ali kada je uhvatila pero više se nije mogla odvojiti od guske. Shvativši što se dogodilo starijoj sestri, mlađa je uhvati za ruku kako bi je pokušala otrgnuti od guske, ali na kraju i ona ostane vezana uz stariju sestru, a na kraju i najmlađa koja im je htjela pomoći. Stiglo je jutro i Zvrkan je znao da je vrijeme da krene prema gradu. Ponio je gusku, a za njim su trčale sestre držeći jedna drugu za ruku. Na putu ih je susreo župnik koji se okomio na mlade djevojke jer se nisu ponašale pristojno. Župniku je izgledalo kao da trče za mladićem. Odlučio je uhvatiti najmlađu sestru za ruku da ih odvoji, ali na kraju je i on ostao vezan. U pomoć je pozvao dva seljaka i crkvenjaka koji su slučajno prolazili, ali umjesto da oslobode župnika i djevojke i oni su ostali zavezani za neobično društvo. Zvrkan je zajedno sa zanimljivim društvom napokon došao do grada gdje je živio kralj koji je imao tužnu kćer. Kralja je toliko brinulo stanje njegove kćeri da je obećao njenu ruku onome tko ju uspije nasmijati. Upravo su njih dvoje bili u šetnji kada je naišao Zvrkan. Kralj nije mogao odoliti i nasmijao se onome što je vidio, ali nasmijala se i njegova kćer. Najsretniji od sviju bio je Zvrkan jer je znao da će kraljevna na kraju biti njegova žena. Ali kada je kralj shvatio da je Zvrkan siromašan odustao je od toga da mu preda svoju kćer. Kako bi bio siguran da će spriječiti vjenčanje između Zvrkana i njegove kćeri, osmislio je nekoliko zadataka koje mladić neće moći nikako izvršiti. Prvo je trebao pronaći čovjeka koji će moći do noći popiti svo vino iz podruma kralja.
Zvrkan se dosjetio čovječuljka iz šume i krenuo po njega. Nakon što je zadatak uspješno izvršen, kralj je zatražio od Zvrkana da pronađe čovjeka koji će uspjeti pojesti brdo kruha. Kako bi uspio u izvršenju i tog zadatka Zvrkanu je opet pomogao čovječuljak. Za treći zadatak kralj je poručio Zvrkanu da izgradi brod koji može ploviti po vodi, ali ići i po zemlji. Mladiću je opet pomogao čovječuljak. Kralj je na kraju dobio brod kakav je htio. Na kraju nije imao druge nego da dopusti vjenčanje između svoje kćeri i Zvrkana. Kraljevna je nakon toga opet bila vesela.