August Šenoa - Zlatarevo zlato

August Šenoa - Zlatarevo zlato

Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj obitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa
Strossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima ("Zagrebulje"). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i među najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme,
zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice - ("Smrt Petra Svačića", "Propast Venecije", "Prokleta klijet", i dr.) - lirsko - epske pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u
pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.

Mjesto radnje:
Zagreb

Vrijeme radnje:
Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Tema:
Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

Kratki sadržaj:
Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmože Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U središtu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijančeva sina Pavla i Dore, kćeri gričkog zlatara Petra Krupića. Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladić koji guta svoju bol i gradsko "spadalo",
a poslije Pavlov brat i pomagač. Također je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljućeg neprijatelja zagrepčana, živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantičan i nježan mladić, zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još: Petar Krupić, zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlataru Krupiću pomogla odgojiti Doru.

Radnja romana se zbiva u Zagrebu u drugoj polovici XVI. stoljeća. Roman počinje pričom o mržnji gospodara Medvedgrada, Susedgrada, Kaptola i Zagrepčana koja se tijekom radnje sve više oblikuje u sukob građana Zagreba i Stjepka Gregorijanca, medvedgradskog feudalca. Borba građana predvođenih mudrim gričkim zlatarom Petrom Krupićem i medvedgradskog silnika gubi svoj elementarni historijski, ekonomski i
društveni značaj u trenutku kada se posve nenadano javlja ljubav između gričke ljepotice Dore Krupićeve i Stjepkova sina Pavla. Stjepko Gregorijanec sinovljevu ljubav doživljava kao nedostojan i nepromišljen izbor, pa sinu nudi lijepu, ali do srži pokvarenu Klaru Gruberovu, gospodaricu Samobora. Pavle prezire i odbaci Klaru koja se odlučuje osvetiti pomoću gradskog brijača Grge Čokolina. On ima svoj motiv za osvetu: proseći ruku lijepe zlatarove jedinice bio je odbijen bez premišljanja. U zavjeru protiv nedužnih zaljubljenika uključuje se i sam Stjepko Gregorijanec. On planira Dorinu otmicu. Pojavljuje se tajanstveni nijemi svećenik Jerko koji pomaže Pavlu da spasi Doru. Otkriva se da je to Pavlov polubrat čija je majka nesretna žrtva iz mračne prošlosti Stjepka Gregorijanca. Ipak, ne uspijevaju sačuvati Doru. Napivši se otrovane vode iz ruke u vojnika prerušenog Grge Čokolina, ona umire.
Pavle se nad mrtvom Dorom zaklinje na vječitu samoću. Stjepko Gregorijanec umire ispunjen kajanjem. Grga Čokolin svršava svoj život kukavički i mizerno, baš onako kako ga je i proživio. Pavle odlazi u borbe s turcima, uludo ulaže svoj život i pogiba kao slavan junak. Njegovom smrću gasne loza gospodara Medvedgrada.

Analiza likova:
Glavni i najvažniji likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Dora i Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih slojeva pa ne smiju biti zajedno.

Dora
Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine vrline, kao da uopće nema mana. "Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali "zlatarevom mudrijašicom" jer se mala naučila čitanju i pisanju..."

Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.

Pavao
Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak. "Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito, kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta. Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete."

Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.

Stjepko Gregorijanec
Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje. Jako mu je važno mišljenje drugih.

Klara Grubarova
Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.

Petar Krupić
Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.

Grga Čokolin
Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.

Magda
Oličenje dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.

O djelu:
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o
postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru...)

Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:
povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.

O čemu Šenoa govori u predgovoru?
Šenoa već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu iskazuje motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati upravo ove teme:

"Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora."

Šenoa zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i drugim listinama:

"Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero. Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom, štioče dragi."

Što je prema Šenoi težište ovoga djela?
Težište ovog djela je sasvim mala slika prošnosti naše burne domovine.

Razvrstaj likove na pozitivne i negativne!
Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.

Negativni likovi su: Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.

Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?
Pažljivo razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.

Tko je glavni intrigant u ovom djelu?
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.

Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.

Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je
intrigant smislio je Jerko.

Kakvi su likovi u ovom djelu?
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).

Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?
Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na čitavu fabulu.

Što misliš o jeziku kojim je djelo napisano?
Meni se osobno Šenoin jezik nije svidio. Posebne teškoće su mi stvarale tuđice a i samo narječje. Pohvalno je to što je Šenoa pokušao pisati jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno veći uspjeh bi postigao da je pisao običnim i strogo književnim jezikom.