Anton Pavlovič Čehov - Tri sestre

Anton Pavlovič Čehov - Tri sestre

Bilješke o piscu:
Anton Pavlovič Čehov rođen je u Taganrogu u Ukrajini 1860. godine. Rođen je u trgovačkoj obitelji. Nakon gimnazije u rodnom gradu se upisuje na Medicinski fakultet u Moskvi, te se kao student počinje baviti pisanjem. Završava fakultet i postaje liječnikom. Kroz cijeli život se borio sa oskudicom i završio kao srčani i tuberkulozni bolesnik. Putovao je na otok Sahalin istraživati životne uvjete kažnjenika, ali se nije bavio politikom. Ženi se glumicom O. L. Knipperovom. On je pripovjedač, novelist i dramatičar, a po zanimanju liječnik. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Surađivao je s velikom opernim redateljima. Svoj plodonosni i stvaralački život završava 1904. godine, gdje umire u lječilištu Badenweiler. Čehov je među ostalim poznat kao dramski pisac i tvorac antiteatralnog kazališta i psihološke drame, te je uvelike djelovao na kasnije generacije pisaca, kako u Rusiji tako i van Rusije. Njegova poznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica, a prožeta su humorom i blagom ironijom. Pisao je i kraće humoreske u kojima je prikazivao obične ljude koje je društvena sredina izobličila i otuđila. Oblikovane su drugačijom tehnikom od načina
pisanja ruskih realističkih pripovjedača. Kod njega nema junaka, nema velikih zbivanja, nema zamršene fabule. U novele unosi lirske digresije, glazbene elemente i obični jezik. Pisao je drame komičnih jednočinki, a kasnije sa više činova. Tako je Čehov postao primjerom modernoga impresionističkog dramskog pisca koji je utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.

Vrsta djela:
Drama

Tema:
Traženje smisla života, mašta i stvarnost, čežnja za boljim životom.

Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja se odvija u malom ruskom gradiću u provinciji, negdje u 19. st.

Forma i stil:
Ovo djelo je drama od četiri čina, mirna i glatka, bez većih preokreta. Zasniva se uglavnom na samim likovima i njihovoj tragičnosti koja samo kazuje kako promjene nema unatoč vječitom optimistu i njegovoj priči o svijetloj budućnosti.

Analiza likova:
Olga
Najstarija sestra, nije oženjena, nezadovoljna životom koji vodi a ne vidi izlaz. Potajno se nada koko bi u Moskvi mogla naći muža i onda bi, barem tako misli, bila sretnija.

"Ako bih se udala, cijeli dan bih sjedila u kući, bilo bi to bolje. Voljela bih
muža."

Maša
Vječno nezadovoljni melankolik, koji stalno teži nemogućem. Rano se udala a da nije promislila, mrzi svoj život, i masli o svemu na loš način.

Irina
Najmlađa od sestara, čeka princa na bijelom konju, i pretpostavlja da bi ga sigurno našla u Moskvi. Traži životnu sreću i smatra kako joj rad djelomično zamjenjuje ljubav. Svoje nezadovoljstvo neće nikad riješiti jer su joj ciljevi nerealno visoki, a uza sve to tu je još i unutarnji sukob.

Natalija
Poprilično težak lik, lik malograđanke koju nitko ne prihvaća, no ona je uz to i lik koji se najviše mijenja, te se kasnije ipak koliko - toliko asimilira u društvo.

Andrej
Sin, ima velike ambicije i male šanse za njihovo ostvarenje. Kako ima dominantnu ženu on se povlači, postaje papučar i pušta svoje ambicije da padnu u blato.

Struktura djela:
Drama u četiri čina u kojoj se događaji odvijaju mirno i glatko bez većih preokreta. Zasniva se uglavnom na samim likovima i njihovoj tragičnosti, sa osjećajem bespomoćnosti i beznadnosti, koja samo kazuje kako nema promjene unatoč vječitom optimizmu i njegovoj priči o svijetloj budućnosti. Drama je svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica. Tri sestre utjelovljuju ljepotu, profinjenost, obrazovanost, duševno bogatstvo i želju za osmišljenim životom, no one se podvrgavaju kapricioznoj ženi svoga lijenoga brata, nemoćne da pomognu same sebi,
a kamoli jedna drugoj.

Problematika koja se obrađuje u djelu:
- Opisuju se odnosi među likovima koji izražavaju svoje raspoloženje.
- Dramska atmosfera i prizori ostvareni monolozima i dijalozima.
- Neobičnost dramskog raspleta.
- Govor likova na sceni, kao da se nikada i ne slušaju.
- Postizanje scenskog razgovora.
- Prividno dezorganizirani sistem replika, uzdaha, plača i pauza prekida se mnogobrojnim lirskim usklicima.
- Kraj drame nije tradicionalni rasplet već nečujno umiranje nečega s nagovještajem i čežnjom za srećom.
- Osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, te filozofija pasivnosti.
- Likovi drame su opsjednuti budućnošću, svi se tuže, a nitko nikome ne pomaže.

Inspiracija iz sličnog djela:
Opisivanje karakternih likova, analiza životne sredine i promatranje ljudske duše te objektivno opisivanje događaja u prirodi zbivanja ljudskih osjećaja. Po stilu njegovog pisanja moderne drame zauzima istaknuto mjesto uz Strindberga.

O djelu:
Okosnicu drame čini priča iz života triju sestara Prozorov - Olge, Maše i Irine, koje nakon smrti oca pukovnika ostaju živjeti s bratom Andrejem u provincijskom garnizonskom gradiću, pokušavajući se vratiti u Moskvu gdje su rođene i stekle obrazovanje. No Andrejeva žena Nataša i njen ljubavnik, utjecajni Protopopov, potpuno istjeravaju sestre iz njihovog doma i potpuno zavladaju njima. Prekrasan dom pun ljepote, glazbe i zanimljivih ljudi pretvara se u malograđansku kuću ispunjenu bračnim lažima, gramzivošću i nečovječjem (odnos prema staroj dadilji Anfisi). Irina, istjerana iz djevojačke sobe, najprije prelazi u Olginu, potom se Olga preseljava sa Anfisom u iznajmljeni stan pri gimnaziji u kojoj radi, a Irina odlazi raditi kao učiteljica nekuda daleko. Tri sestre na kraju drame ostaju pod vedrim nebom, s iskrom nade da će jednom vidjeti rodnu Moskvu, ali bez realne šanse da to i ostvare. Moskva je prostor duše triju sestara, čarobno rješenje svih problema, Moskva je budućnost u kojoj će otpočeti pravi život, jer je sadašnji samo san i privremeno stanje.

Čehovljeve tri sestre utjelovljuju ljepotu, profinjenost, obrazovanost, duševno bogatstvo i želju za osmišljenim životom. No one se šutke i bez pogovora podvrgavaju ženi svog lijenog brata, nemoćne da pomognu same sebi, a kamoli da jedna drugu zaštite.

U samoj drami nema izrazitih vanjskih dramskih događaja. Generalske kćeri, tri sestre – Olga, Maša i Irina, moskovljanke, preselile su se u pokrajinski grad, u kojem provode monoton i jadan život. Olga radi kao učiteljica u gimnaziji, osamnaestogodišnja Maša udaje se za profesora Kuligina i otkriva njegovu bijedu i sićušnost. Najmlađa Irina radi na brzojavu i nezadovoljna je svojim poslom.

Tri sestre imaju i brata Andreja koji ima znanstvenih ambicija i želi dobiti
mjesto na sveučilištu. Kada mu se ukaže prilika ženi se glupom, škrtom i indiskretnom ženom Natalijom.

U prvom činu okosnicu dramske radnje čini slavlje Irinina imendana. U kuću dolaze vojni časnici Tusenbach, Soljoni, Fedotik, Rode i vojni liječnik Čebutikin, te novo lice časnik Veršinjin.

U drugom činu gotovo i nema vanjskog događanja. Svaki lik živi svoj život: Irina živi životom nezadovoljne telegrafistice, Maša se opija, Olga je postala ravnateljica u školi, Andrej živi pod ženinom papučom i radi u okružnoj upravi.

U trećem činu prikazana je sumorna noć u domu triju sestara i stanja u kojima se likovi nalaze: Čebutikin pije, Andrej je kartaš, Irina traži izlaz u udaji za staroga Tusenbacha, Maša besciljno voli Veršinjina.

U četrvrtom činu odlazi vojna jedinica, Andrej jede guščetinu s kupusom, Nataša ljubaka s njegovim šefom, Tusenbach pogiba u dvoboju.

U završnom prizoru zagrljene sestre se pitaju u čemu je smisao daljnjeg života.