Pierre Corneille: Cid

Pierre Corneille: Cid

Bilješke o piscu:
Pisac klasicizma i prosvjetiteljstva i otac francuske tragedije godio se 1606. godine u Rouenu u Normandiji kao sedmo djete u skromnoj građanskoj obitelji koja se uzdigla vršeći pravne i druge službe. Školovao se kod isusovaca, gdje uz vjersku stjeće i književnu kulturu. Od 1622. do 1624. godine studira pravo i postaje odvjetnik, no kako je bio sramežljiv i plah nije se bavio tim poslom. Godine 1629. izlazi mu prvo djelo - komedija Melita, a kraće je vrijeme bio i član Udruženja petorice, grupe dramatičara koju je oformio kardinal Richelieu. Postigavši zavidan uspijeh njegova daljna djela bila su vrlo poznata i često izvođena te se on definitivno seli u Pariz, ali oko 1643. počinje opadanje, dekadansa, koja iz godine u godinu biva sve očitija te naposljetku Corneille napušta kazalište. Nakon stanke od nekoliko godina ponovno se daje na posao, ali doživljava samo sporadične uspjehe. Tješi se bavi prevođenjem nabožnih djela i analizama svojih komada koje izlaze kao predgovori velikom izdanju 1660. Tu su objavljene tri Corneilleove rasprave o tragediji uopće. Mlada slava novih pisaca gura ga sve više u pozadinu. Rođeni provincijalac, čovjek koji nije nimalo promućuran nego nespretan i nesiguran u društvu, ali ponosan i samosvjestan - Corneille se ponovno povlači u svoj zavičaj, gdje će svoje poslijednje godine provesti gotovo u bijedi. Mada su odjeci o njegovom siromaštvu romantično obojeni i pomalo legendarni, nema sumnje da je trpio oskudicu. Prihodi njegovih drama nikada nisu bili veliki, a imao je na leđima i brojnu familiju. Uz to je mirovina koju mu je odobrio Luj XIV bila plaćana dosta neuredno, dok na koncu nije sasvim izostala pa je valjani Boileau izrazio spremnost da se u korist Corneillea odrekne svoje. Nato je pravda ispravljena, ali tek nekoliko dana prije pjesnikove smrti godine 1684.
Njegova djela: Karijeru pisca započeo je finim društvenokarakternim komedijama, od kojih je najinteresantnija OBMANA (L´illusion, 1636.), a najslavnija LAŽAC (Le menteur, 1643.), dok mu je prvo djelo MELITA (1629.). Lažac je rađen po španjolskom uzoru: Alarconova SUMNJIVA ISTINA poslužila je kao pradložak, ali je Corneille stvorio samostalno djelo, kao i Goldoni koji se - u XVIII. stoljeću pišući svog BUGIARDA (Lažca) - nadahnuo Corneilleom. Od velikog broja tragedija kojima je stekao slavu neke su i danas na repertoaru, a čitaju se i uče po školama. Njegova remek - djela nastala su u razmjerno kratkom vremenskom razboblju. Seriju otvara CID (1636.) kojem se prigovaralo da ne poštuje aristotelovu poetiku, što je inače vrlina klasicizma. Poučen tim iskustvom Corneille piše HORACIJA (Horace, 1640.) i CINA (Cinna, 1641.), te POLIJEKT (Polyeucte, 1641. - 43.) i stvara prototip francuske klasicističke trabedije, ali nijednom od njih nije dosegao uspijeh CIDA. Poslijednje mu je djelo PERATRIA (Pertharite) koje ga je razočaralo svojim lošim uspijehom, te je bilo neizravan uzrok njegova napuštanja kazališta. Nakon toga preveo je par nabožnih djela i napisao nekoliko analiza svojih djela. 1660. izdaje tri svoje rasprave o tragediji uopće.

Vrsta djela: Klasicistička tragedija (tragikomedija)

Tema: Oprečnost osjećaja i razuma, strasti i dužnosti. Gradeći svoje djelo
na motivu sukoba između dužnosti i ljubavi, Corneille je svojim
suvremenicima progovorio o vrijednosti žrtve, o kultu volje i o
časti, koja je mjera svake vrijednosti. Prva velika drama francuskog
klasicizma izazvala je brojne polemike i rasprave, no publika je tragediju
odlično primila pa je u to vrijeme nastala uzrečica "Lijep kao Cid".

Sadržaj:
Himena razgovara sa Elvirom o svojoj ljubavi prema don Rodrigu. Za to vrijeme su razgovarali grof Gormaz - Himenin otac i don Diego - Rodrigov otac o ljubavi Himene i Rodriga. Don Diego nagovara grofa da prihvati Rodriga kao zeta odnosno da se oženi njegovom kćerkom. Grof mu govori kako njegov sin mora zaslužiti Himeninu ruku te da mora biti savršen u gotovo svemu: jahanju, bitkama… Don Diego poriče grofovu hrabrost, te mu grof prijeti kako će tu besramnost platiti te ga pljusne. Grof se želi boriti no don Diego ne može jer je prestar. Don Diego poziva sina Rodriga u pomoć da ga osveti zbog sramote koju mu je nanio grof. Don Rodrigo razmišlja o tome što da učini: Ako ubije grofa izgubiti će Himeninu ljubav, no ako ga ne ubije izgubiti će obiteljsku čast. Odlučuje ubiti grofa jer mu je otac uvrijeđen, te smatra je čast važnija od ljubavi. Grof razgovara sa don Arijom te mu govori kako je svjestan što je učinio te da je stvar otišla predaleko. Don Arija govori kako njihov kralj ne želi borbe, te govori grofu kako mu je obrana slaba. No, grof govori kako mu je svejedno što će kralj učiniti, te da ni neposlušnost nije toliki zločin ako braniš svoju čast. Don Arija želi pomoći grofu kako bi donio pravilnu odluku. Grof govori da ne želi poniženja te da će ići u borbu sa Rodrigom kako ni on ne bi izgubio svoju čast. Grof i don Rodrigo susreću se na trgu, kako bi se obračunali što se tiče pitanja časti. Rodrigo ponosno govori kako dvoboj neće dugo trajat, no s druge strane je svjestan koliko je grof dobar mačevalac jer je dotad bio nepobijeđen. Za to vrijeme Infantkinja i Himena govore o tome kako u toj bici za Himenu nema pobjednika; jer ako pobijedi otac ona gubi svoju veliku ljubav, no ako pobijedi Rodrigo ona gubi svojeg voljenog oca. Također govore i o tome kako je on premlad za tu borbu, no da ipak ima izgleda zbog svoje velike hrabrosti. Don Alonso donosi vijest kako je grof poražen, te govori kralju kako mu Himena dolazi tražiti pravdu. Kralj joj govori da ma koliko god volio i poštovao njenog oca, ne može ništa učiniti jer joj je otac kažnjen zbog onoga što je učinio don Diegu. Don Rodrigo dolazi do Himenine kuće, gdje je bila samo Elvira koja mu govori da je se kloni, te kako ga nije sram doći u njenu kuću nakon što joj je ubio oca. On govori kako je došao po osudu te da mu ne zamjera, jer to što je učinio, učinio je kako bi obranio očevu čast. Himena dolazi doma i razgovara sa Elvirom jer ne zna što da radi. Govori joj kako i dalje voli Rodriga usprkos tome što joj je ubio oca. Taskođer joj govori kako će i ona sada slijediti svoju čast, te će tražiti njegovu smrt ma koliko ju to boljelo. Pojavio se Rodrigo te joj predaje mač kojim je ubio njenog oca. Za to vrijeme joj govori da ga ubije, te da se on neće opirati njezinoj odluci. Govori joj da mu je žao što je morao ubiti njenog oca, no da bi to učinio opet da obrani očevu čast kako ne bi ostao kukavica. Rodrigo ju uporno moli da ga ubije kako bi ona obranila svoju čast, no ona mu govori da jednostavno ne može jer ga ne mrzi. Himena mu govori, pošto ga nema srca ubiti, da će ga ubiti netko drugi u njezino ime. Rodrigo joj govori kako to neće biti isto te da ona to mora učiniti sama. Rodrigo dolazi do svog oca koji mu govori kako je ponosan na njega što mu je vratio čast. Rodrigo mu govori da mu nije žao što je to učinio, jer je to ipak učinio za svoga oca, no da je unatoč tomu izgubio ženu koju najviše voli. Otac mu govori da je to pravedno, jer žena ima mnogo, ali čast je samo jedna. Rodrigo govori svome ocu kako želi da ga Himena ubije, no on se ne slaže s tim, te ga šalje u boj protiv Maura. Elvira dobije vijest kako je Rodrigova vojska potukla Maursku vojsku, i Rodrigo se kao vođa vojske proslavio. Himena ne može vjerovati, te se nalazi u dilemi što da sada radi: Da li da se raduje što je Rodrigo spasio domovinu i zaboravi na oca, ili da jednostavno zaboravi na domovinu i osvrne se na zločin učinjen nad njenim ocem. Himena problijedi, te joj dolazi Infantkinja u pomoć. Ona govori kako nije došla ublažiti Himeninu bol nego je njenim suzama došla pridružiti i svoje, no Himena joj govori kako njene suze nisu radosnice, te kako joj je Rodrigo tim podvigom nanio još više tuge. Bez obzira na to koliko ga svi hvalili Himena je odlučna te i ona stavlja pitanje časti ispred ljubavi i govori joj kako će bez obzira na sve tražiti njegovu glavu. Infantkinja joj govori da ipak razmisli o tome jer sada kada je junak, želeći njezinu propast, željela bi propast sviju u domovini. Također joj govori kako će njegova kazna donekle biti neuzvraćena ljubav Himene. Don Rodrigo dolazi kod kralja, te ga kralj hvali kako je spasio svoj narod od dušmana, te se toliko dokazao u bici da su ga prozvali Cidom - što znači gospodar; pa će od tada i nositi taj naslov. Don Rodrigo to skromno prihvaća i govori kako je to bila njegova dužnost za domovinu i kralja. Kralj mu govori kako je spasio državu, te time skinuo svu krivnju sa sebe, te da što god Himena kaže kralj će biti na njegovoj strani. Himena dolazi kod kralja tražiti pravdu. Kralj je znao da je Himena prije voljela Rodriga, no želi se uvjeriti dali ga i sada voli te joj govori kako je Rodrigo mrtav. Himena problijedi i pada u nesvijest, te je time kralj uvjeren u njezinu ljubav. Kasnije joj prizna svoju laž te joj govori kako je Rodrigo živ te da ju i dalje neizmjerno voli.
Himena opravdava svoju nesvjesticu, i bez obzira na to traži Rodrigovu smrt. Pošto Himena ne može sama izvršiti pravdu, govori kralju da cijelom puku kaže kako će onaj koji pobijedi Rodriga u dvoboju dobiti njezinu ruku. Don Sancho se ponudi Himeni kao njezin borac a Himena mu obeća biti ženom. Kralj odredi borbu sutra, no ponosni Rodrigov otac govori kako je Rodrigo spreman boriti se već danas. Kralj govori kako nitko neće prisustvovati dvoboju osim don Arija koji će biti sudac. Rodrigo govori Himeni kako u dvoboju neće ni podignuti mač, jer ako njegova voljena želi njegovu smrt to će i dobiti. Također govori kako će u dvoboju umjesto Sancha zamišljati Himenu kako ostvaruje pravdu. Himena mu govori da u dvoboj ode, ako već ne želi živjeti, braniti svoju čast. Infantkinja za to vrijeme tuguje jer joj Leonora govori kako Rodrigo nikad neće biti njezin jer i ako pobijedi morati će se oženiti Himenom. S druge strane Himena nema što izgubiti jer ako Sancho pobijedi, osvetila je oca; no ako pobijedi Rodrigo dobila je voljenog muškarca. Kasnije priznaje Elviri kako bi više voljela da pobijedi Rodrigo. Don Sancho dolazi do Himene sa krvavim mačem čime Himena pretpostavlja da je Rodrigo ubijen, odnosno da ga je don Sancho ubio iza leđa, pa ga proglašava kukavicom. Tom reakcijom je ponovo dokazala koliko voli Rodriga. Kasnije od kralja saznaje da je Rodrigo ipak pobjednik, te da razlog što je Sancho živ, je taj što ga je Rodrigo razoružao i rekao kako bi prije ostavio borbu bez ishoda nego prolio krv Himeninog borca. Rodrigo nakon boja odlazi pred Himenu i govori joj ako smatra da pravda još nije izvršena, što se tiče njezinog oca, kako će za pokoru učiniti sve, te da ako ga i dalje želi ubiti neka izvoli. Himena mu oprašta i govori kako ne želi ubiti junaka koji je toliko dobrog donio domovini. Kralj govori Himeni kako ju je osvojio kao ponosni junak, te poštujući njezinu želju, pričekat će godinu da prevlada svoj plač, a Rodrigo će za to vrijeme ponosno pobjeđivati u bitkama protiv Maura poput pravog junaka. Na kraju kralj govori Rodrigu kako je Himenino srce već sada njegovo te da uz pomoć vremena, mača i vladara nastoji umiriti njezinu savjest.

Klasicistička tragedija:
Klasicistička tragedija mora biti pisana u stihovima, njezin stil je nužno uzvišen, karakteri su plemeniti, a kompozicija određena razvojem u pet činova. Zahtjeva se osim toga poštivanje načela jedinstva radnje mjesta i vremena, a strogo je propisano što se dolikuje prikazivanju na sceni (…)
Francuska je klasicistička drama u cjelini racionalna, jer traži jasnoću izloženih ideja i strogo razumsku motivaciju, didaktična, jer želi poučiti gledatelja i u nekoj mjeri moralistička, jer osuđuje zlo i porok, a hvali vrline i pobjedu dužnosti nad strašću.

Vrijeme nastanka: Cid je nastao 1636., a na pozornici se pojavljuje 1637. godine

Uzor: Uzor za Cida piscu je bila drama Cidova mladost GUILLENA DA CASTRA o španjolskom narodnom junaku Cidu.

Popularnost Cida: Trajna popularnost drame leži u zanosnoj strasti mladih ljubavnika
Himene i Rodriga. Ljubav, čast, dužnost i lojalnost su pokretači njihova života. Discipliranim upravljanjem svojih osjećaja i razboritošću svog odgoja uspijeva im da zadovolje svaku od tih vrlina.

Pisac o djelu:
Premda sam sebi u ovome djelu dopustio više slobode nego u ikojem drugom svojem djelu (tragediji), ono vrijedi još uvijek kao najljepše kod onih kojima nije do krajnje strogih pravila.

Zadovoljavanje Aristotelove poetike (Vjerojatnost i nužnost fabule):
U Cidu su zadovoljena i dva velika zahtjeva što ih Aristotel stavlja na savršene tragedije: "Fabula mora istovremeno biti vjerojatna i nužna". Ti su zahtjevi zadovoljeni ovdje čak i jače i plemenitije nego u posebnim primjerima što ih donosi taj filozof.

Pravilo tri jedinstva:
Pravilo "trojnog jedinstva" iskazivalo je da radnja u tragediji nude jedinstvena, to jest bez digresije i epizodnih uloga koje odvlače pažnju s glavnog predmete (jedinstvo radnje). Mjesto zbivanja je trebalo biti jedno npr. javni trg, dvorana u palači, pred hramom, i nije se smjelo mijenjati (jedinstvo mjesta); konačno, vrijeme trajanja nije smijelo prijeći 24, odnosno 12 sati (jedinstvo vremena). Sva ta ograničenja vrijede za tragediju koja je "visoki žanr", a ne uključuje komediju - "niski žanr".

Analiza likova:
Likovi u Corneilleovim djelima:
Svi likovi su junaci plemenita srca i duše, i svima im se moramo diviti. Općenito, možemo reći da u svijetu Corneillea ne postoje podlaci i slabići, postoje samo čudovišta ljudske prirode, utjelovljenja ambicije ponosa i patriotizma. Likovi i njihovo značenje:
Iako se radnja odvija u XI. stoljeću, karakteri su tipični za apsolutičku monarhiju. Srednjovjekovni sadržaj ništa ne umanjuje aktualnost lica i njihova ponašanja. Don Diego predstavlja vjernog podanika čija je hrabrost simbol vjernosti monarhu. Don Gormaz je još neukroćeni feudalac s kojim se ne može računati i kojega upropaštava gordost. Infantkinja pradstavlja prevlast volje i razuma nad strastima i služi kao primjer svim ženskim članovima dinastije, svojim dostojanstvenim svladavanjem svih osjećaja koji bi mogli narušiti njezin ugled. Don Fernando je tip plemenitog, strogog i mudrog vladara. Taj lik će Corneille u tragadiji "Cinna" razviti da jedinstvene veličine. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i neposrednost, njegov takt prema ljudima i odanost domovini stvorili su iz njega tip mladića koji je kroz stoljeća služio kao uzor francuskoj omladini, kao veza između generacija i kao nacionalni ideal.

Don Rodrigo - Cid:
Cid = arapski Sajjid = gospodar velikan Glavni lik djela. Sin Don Diega, legendarni španjolski srednjovjekovni junak. Po podrijetlu je plemić. Rodrigova mladost, njegova hrabrost i neposrednost, njegov takt prema ljudima i odanost domovini stvorili su iz njega tip mladića koji je kroz stoljeća služio kao uzor francuskoj omladini, kao veza između generacija i kao nacionalni ideal. On je vjeran i smion, uzvišen, čvrst i hrabar. Strastveno voli Himenu. To doznajemo u ovome citatu: "Pogotovu te crte, što Rodrigov lik tvore
O uzvišenom, čvrstom i hrabrom mužu zbore
O domu koji dade tolike borce vrle,
Gdije lovor - vjenav djeca pri porodu već grle
I ocu mu je nekad svu hrabrost svijet priznavao
Dok bijaše još u snazi, on bijaše čudo pravo
I nabori na čelu - sve urezana djela
Dokazuju tko biješe taj čovjek srca smijela.
Vrline iste rese, ja mislim i Rodriga…" Toliko voli Himenu da će radije umrijeti nego gledati njezinu mržnju:
"Zbog osvete me kazni il bar iz samilovanja!
Ta radije ću pasti od tvoje ruke drage
No tvoju mržnju gledat jer za to nemam snage…" Otac od njega traži da ga osveti:
"Moj sine, speri s mene tu ljagu nečuvenu
Osveti me…" "Osveti me, osveti, u borbi ravno stoj,
Pokaži, da si vrijedan svog oca, sine moj…" No častan i disciplirani don Rodrigo to neće moći odbiti, ali se ipak kao i svaki normalan čovijek pita. Tu vidimo osobine klasicizma; lik ima uzvišene, ali nadasve ljudske osjećaje koji ga razdiru, ali uvijek po klasicističkoj shemi pobjeđuju osijećaji dužnosti i časti. Sve se to očituje u Rodrigovome monologu na kraju prvoga čina, gdje on razmišlja čak i samoubojstvu. Dvojba:
"Da svojoj dragoj skrivim?
Osramoćen da živim?
Taj izbor stvar je žuka!
Sve, sve je čudna muka
Uvreditelj mog oca - otac njen!
Zar zato mora ostat nekažnjen?"
**********
"Da spasim ljubav ili oca svog…" Razmišljanje o samoubojstvu:
"Moj jad sve raste - muka živa.
Dok tražim lijek - bol dvostruk biva.
Pa hajde, dušo, sad u smrt kreni,
Uštedjet ćeš bar uvredu Himeni.
No u toj smrti nema smisla jasna,
Ta smrt, štoviše, i ne bi bila časna.
Svoj rod on kalja ovako odlazeći…" Pobjeđuju osjećaji dužnosti i časti:
“Himenu gubim, svoju nježnu strast,
No desnicom ću spasit barem čast.
Moj duh se vara, smušen sam i tužan.
Svom ocu sve sam – prije svega – dužan.
A mač i tuga smrt će dati istu."
"Sad hitim, hoću da se borim.
Himenin otac skrivi sve to,
Oklijevao sam, stid me, eto."

Himena:
Glavni ženski lik u djelu, Gormazova kći. Strastveno zaljubljena u Rodriga. Himena je lik, kao i Rodrigo, odgajana u strogoj obiteljskoj atmosferi. Iako je ljubav velika, ubojstvo oca nameće joj dužnost osvete. U to doba dobiva se utisak, da mladi nemaju pravo na obične ljudske slabosti, već prevladavaju dužnost, krepost, odanost i lojalnost koji su na prvom mjestu. Kod ovih mladih ljudi pobjeđuje i dužnost i lojalnost. Mora osvetiti oca usprkos svojim osjećajima:
"Ma kako bila jaka ta moja nježna strast,
Ja slušam samo dužnost kao svoju prvu vlas"
**************
"Ta osveta je, eto, stvar časti sad za mene!
Pa vukla nas tu ljubav i čežnja ne znam kamo,
Sve isprike su jadne, ponizuju me samo."
**************
"Osvetit ću svog oca, učinit ću što mogu.
No strašno je, Rodrigo, što traži kruta stega
Pa želim da se ništa ne ostvari od svega."
**************
"Ja želim čast sačuvat i premda strašno patim,
Progonit ću ga, smaknut i umrijeti zatim jadna" Uzvišenost Himeninih osjećaja:
Himena koju njezina dužnost sili da traži smrt svojega dragoga i koja ujedno strepi da će biti uslišana pokazuje strast življe i vatrenije od svega što može da bude između muža i žene, majke i sina, brata i sestre. Velika krepost kao i vrlina kojoj ona ostavlja svu svoju snagu da bi je još slavnije pobijedila, predstavlja nešto ganutljivije, uzvišenije i draže od prosječne dobrote sklone da padne u slabost, pa čak i u zločin. Ona ipak toliko voli Rodriga da to ne može sakriti pred drugima. "Ah, pogledajte kralju! U nesvjesticu pada! Prosudite tu ljubav po boli što ju zada. Razotkriva nam tajinu ta njena muka nijema. Rodriga ona ljubi, tu sumnje više nema." Uzvišenost odnosa Rodriga i Himene i razlog preranog sretnog završetka: U nastavku imamo daljnje razmatranje neobičnog i jedinstvenog odnosa don Rodriga i Himene. Osjećajući da je to slaba točka komada, Corneille se brani zbog mogućeg sretnog završetka i pravda se ovako: Istina je, tu se treba zadovoljiti time da Rodrigo bude izbavljen iz smrtne opasnosti a da ne bude gurnut u ženidbu s Himenom. Povijesno je to tako i to se publici u ono vrijeme sviđalo; našoj današnjoj publici to se, međutim, zacijelo ne bi svidjelo. Zato mi je to mučno gledati kako Himena daje svoj pristanak kod španjolskog pisca premda on u svojoj komediji daje vremenski raspon tri godine. Da ne zapadnem u pruturječje s poviješću, držao sam da moram nabaciti koju misao, ali s neizvješnošću u pogledu djelovanja: samo sam tako mogao uskladiti zahtjeve pozornice s povijesnom istinom.
Moje mišljenje:
Mislim da se ovdje vidi nedostatak pravila o jedinstvu vremena, tj. da se radnja mora odvijati unutar 24 sata. Himena je morala u tom vremenu prijeći preko svojih osjećaja, dužnosti prema ocu i dužnosti da se očuva čast, a ja ipak smatram da za tako nešto ipak treba malo više vremena.

Infantkinja – Dona Uraka:
Kći kastiljskog vladara koja je silno zaljubljena u don Rodriga, ali to ne može priznati jer je on nižeg staleža i to bi uništilo njezin dobar glas. "Ta kraljeva ste kćerka, a on je vitez samo! I što bi naš kralj ne to? Što Kastilja? Što?" Što se tiče samog jedinstva radnje, mnogi su prigovarali Corneilleu što je, stvorivši lik Infantkinje s njenom tajnom neuslišanom ljubavi, zapravo poremetio jedinstvenost zapleta i unio elemente digresije. Stoga su sve scene gdje se pojavlljuje Infantkinja izostavljane prilikom prikazivanja u 18. pa čak i u 19. stoljeću! Danas se smatra da je njezina uloga i te kako važna i da njezina unutrašnja borba, zbog ljubavi prema Rodrigu i nemogućnosti da se ona ostvari, pruža još jednu ilustraciju tog osnovnog principa Corneilleove koncepcije svijeta: čast i dužnost važniji su od ljubavi.