Sofoklo: Antigona

Sofoklo: Antigona

Bilješke o piscu:
Sofoklo (496. - 405. god. p. K.), grčki tragičar. Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena. U tragičnoj umjetnosti Eshil mu je bio uzor, a i učitelj. Kad je Eshil umro, Sofoklo je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali. Prvi put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469., dakle još vrlo mlad. U svom životu je napisao oko 130 djela, a sačuvano je samo 7 tragedija: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip na Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao im dati što više ljudskih osobina. Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve tragedije, koje svaka za se čini umjetničku cjelinu. On je uveo mnoge novosti u tragedije. Zbog svega toga su ga nazvali tragičnim Homerom.

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine, u 6. st. pr. Kr.

Tema: Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je, prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta, obredno pokopala svog voljenog brata. Glavni motiv: Kreontova mržnja prema Poliniku.

Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko
dostojanstvo.

Likovi:
Antigona i Ismena - Edipove kćeri
Kreont - njihov ujak
Euridika - Kreontova žena
Heman - Kreontov sin
Tiresija - Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Kratki sadržaj:
Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu,
i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku,
Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim.
Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti.
Eteoklo se udružio s Kreontom - svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe.
Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali je on bacio prokletstvo na
obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili,
ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla,
a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao
svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila
sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu
da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila
pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odlučili pomoći
Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je
pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je
uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da
nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima
pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom.
Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu
sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala
Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i
Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na
Antigoninog zaručnika Hamona - Kreontovog sina. Hamon upozorava
Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to.
Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće
ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni
živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu.
Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da
mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje
zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči
pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku,
ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju
oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini
samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za
njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare
smrt.

Analiza likova:
Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni
pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog
toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na
njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se.
Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti
s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ.
Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici
svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi,
već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se
priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim
prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek,
i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za
smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i
zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija
je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob
između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik
mora biti Kreont.

Kritika djela:
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.
To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina,
ali i takva presudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti
njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe
vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla,
u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja
točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,
tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati
"Antigonu" na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja
svakako morali ponjeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polinikova
tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo - ona je dragocjen
književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju
knjige nisu mogle obuhvatiti.