August Šenoa - Branka

August Šenoa - Branka

Bilješke o piscu:
August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. god. Radio je kao kazališni kritičar, potom kao umjetnički ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a nakon toga kao njegov dramaturg. Istodobno je bio i gradski bilježnik, a godine 1873. postao je gradskim senatorom. Šenoa se okušao u gotovo svim književnim vrstama – pisao je pjesme, od kojih su mu neke uglazbljene (Ribareva Jana, Zagrebu, Oj ti dušo moje duše), novele, romane, drame, feljtone. Najznačajniji Šenoin prinos razvoju hrvatske proze jesu njegovi romani. Šenoa je napisao prvi moderni hrvatski roman – Zlatarevo zlato, a slijede ga još četiri povijesna romana: Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i nedovršena Kletva. U nekim romanima i pripovijetkama obrađuje teme iz suvremenog života: Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karamfil s pjesnikova groba samo su najvažniji među njima. August Šenoa umro je 1881. godine u voljenom mu rodnom gradu, gdje je i pokopan.

Književni rad: Epika

Književna vrsta: Duža pripovijetka (roman)

Tema: Brankina želja da postane učiteljicom

Osnovna misao: Žene trebaju biti ravnopravne

Mjesto radnje: Zagreb – citat: «…, uopće ima malo djevojaka u Zagrebu koje vlastitom mukom u revnosti stekoše toliko naobraženje.»
Jalševo – citat: «Ta lijepa panorama izmiri me nekako, i kad mi moj kočijaš pokaza bičalom mjesto, izmrmljav: - Jalševo – uzdahnuh: - Hvala bogu!»

Vrijeme radnje: Druga polovica 19. st. (preporodno doba) – citat: «Uzmimo da dođe koji stranac, da ovuda prolazi. Reci mi po duši bi li taj čovjek po govoru ovih ljudi znao u kojoj je zemlji, među kojim narodom?»
«Onaj mrki činovnik šetao se amo - tamo po sobi, gledao me postrance, zamrmlja nešto kroz zube i reče mi napokon slabim njemačkim jezikom drzovito:…»

Sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htjela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka. Branka je htjela otići iz Zagreba. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor uključio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle. Kada je Branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No sljedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti čim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je Branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su ljudi u Jalševu. Nedugo zatim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana, sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojeg je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof Belizar je poželio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude učiteljica u Zagrebu što je Branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.

Kompozicija djela:
Uvod: Brankino maštanje o službi svome narodu.
Zaplet: Branka nalazi posao u Jalševu.
Vrhunac: Branka je uspjela u radu s djecom i porazila je neprijatelje.
Rasplet: Branka se udaje za grofa Belozara.

Fabularni tijek:
1. Branka se druži s Herminom
2. Mašta o službi svome narodu
3. Marić ju prosi, no ona ga odbija
4. Branka ne može naći posao
5. Dobiva posao u Jalševu
6. Jalševački učitelj ju neprijateljski dočekuje
7. Veliki Brankin uspjeh u radu s djecom
8. Preuređenje škole
9. Poraz Brankinih neprijatelja
10. Branka se udaje za grof Belizara

Analiza likova:
Glavni likovi:
Branka, grof Belizar, Hermina, jalševački župnik, Marić, Šilić, Mišoci.
Sporedni likovi:
Brankina baka, Herminini roditelji, Brankina majka, općinski načelnik i
njegova žena, krčmarica, Brankin otac, Šilićeva supruga, Šilićev mlađi
rođak.
Branka
Mlada, lijepa, pametna, skromna, poštena, istinoljubiva, vrijedna, veliki domoljub, uporna
«Ne mislim da joj je više od sedamnaest godina bilo; po jedrini, po licu bi možda tkogod rekao da je starija, ali čovjek se pri takvu računu lako prevari. Ne bijaše to, kako pjesnici vele, tanahan, nježan cvijetak, kao što su obično gradske kćeri. I Branka bijaše gradsko čedo, ali nipošto bljedolik, drhtav stvor, pun migrene i fantastičnih sanja, već djevica krepka, jedra i rumena, glatke crne kose i osobito sjajnih, vrlo pametnih očiju.»

Grof Belizar
Plemić, zaboravio je hrvatski jezik, živi u Beču, vrlo je obrazovan, razumije se u gospodarstvo, na kraju je zahvaljujući župniku i Branki naučio hrvatski jezik
«- Mladi grof – reče župnik – koliko ga ja poznajem, čovjek je van reda naobražen. Poznati su mu glavni jezici europejski i njihova književnost, svjetsku povijest i prirodne znanosti izučio je temeljito. K tomu je velik ljubitelj umjetnosti, a sud mu je u tom poslu baš temeljit. Ali ne umije on samo govoriti o Rafaelu, o vojevanju Julija Cezara, o zrakoplovu ili o ''Božanskoj komediji'' Dantea, već, uvažite, taj čovjek govorit će vam posve ozbiljno i temeljito o stočarstvu, obrezivanju vinograda, gnoju i tako dalje; uopće, taj je čovjek izvrstan praktički gospodar.»
Hermina:
Tipična građanska djevojka, živi i ponaša se po modi svoga vremena, Brankina je najbolja prijateljica
«Uniđe mlada plavuša, visoka, vitka, ponešto blijeda, ponešto uzvinuta nosića i drzovita lica, po tijelu i odijelu, po držanju i vladanju prava protivština Branki.»
Jalševački župnik
Veliki domoljub, protivnik stranih utjecaja, zagovornik ilirskih ideja, dobar je i simpatičan čovjek
«Mogu ti reći da me se je ta lijepa staračka glava s dugom srebrnolikom kosom osobito dojmila.»
Marić
Završio je učiteljsku školu, ali ne želi biti učitelj, politički je prevrtljivac, doušnik je i špijun, zaljubljen je u Branku, želi se oženiti njome, ali ga ona odbija
«…, bijaše to čovjek ovisok, tanahan i gotovo preko mjere okretan, jer neke svoje korake kanda je uzajmio bio iz kakova baleta. Crte njegova lica bijahu vrlo pravilne, ali nimalo duhovite; ni mali crni brčići, ni kozja bradica, a ni osobito pomna frizura ne dodavahu tomu licu više esprita.»
Šilić
Loš seoski učitelj, neuredan, zapušten, često upotrebljava šibu kao poticaj za učenje
«Na pragu pojavio se ovisok trbušast čovjek dosta glupa lica, kuštrav kose, čupave brade. Imao je na sebi zamrljan dlakav kaput, urešen sa više raznolikih zakrpa… Kosa mu bijaše nečešljana, lice obijeljeno ličilom kao mukom, samo je iz njega virio šilajti nos…»
Mišoci
Propali sitni zagorski plemić mađarskog imena Šandor, općinski bilježnik, pijanac, neuredan, bahat, glup
«Debeo je kao žirom pitan, na nabuhlom licu ima malu bradicu, ali je osuta crvenim pjegama; žute oči gledaju prezirno na svijet, šiljasta glava s tupim nosom ni da bi se maknula na debelom vratu…»

Jezik i stil:
Pripovijetka je pisana standardnim književnim jezikom Šenoina doba. Ima popriličan broj riječi koje djeluju arhaično kao što su: pače, mladica, preparandica, toli, kanda, pedagogički, krševo, pandur,…

Stilska sredstva:
Epiteti: mlada učiteljica, vrijedna obitelj, smrtna rana, sirota djevojka,
glupi članak, veliki rodoljub, krasan govornik, mali trg, mali brčići,
naprasito vladanje
Usporedbe:
«… koje se smiješi ko što se smije drijemajuće dijete.»
«…tkana kao što su druge gradske gospođice.»
«…, lice obijeljeno ličilom kao mukom,…»

Kontrasti:
«…od dana do dana.»
«…sad lijeva sad desna.»
«…glavu amo i tamo.»