Tone Seliškar: Družina sinjega galeba

Tone Seliškar: Družina sinjega galeba

Bilješke o piscu:
Slovenski pisac Tone Seliškar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro
1970. g. Objavio je knjige pjesama: Trobovlje, Pjesme očekivanja i mnogo proznih djela: Družina Sinjega galeba, Jedra na kraju svijeta, Drugovi,
Mazge, Rudi, Nasukani brod, Tršćanska cesta. Više Seliškarovih knjiga
prevedeno je na hrvatski jezik, a Družina Sinjega galeba objavljena je u
više izdanja.

Mjesto radnje: Galebov otok i more

Vrijeme radnje: Ljeto

Tema: Dječja družina koja se bavi poslom za odrasle

Ideja: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe,
nemoj dopustiti da se još više uništi od starosti, nego je čuvaj od propasti.

Kratki sadržaj:
Bio jedan dječak Ive, koji nije imao ni oca ni majku. Otac mu je protjeran
s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla. Živio je sam u jednoj staroj
napuštenoj kući. Jednoga dana otac se jako bolestan vraća kući i kod kuće
umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino što je Ivi za
uspomenu ostalo od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb". Ive je
odlučio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se pridružuju
dječaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni odlučuju zajednički
urediti brod. Dječaci su sve uredili, samo još treba ofarbati krmu. Pošto je
farba bila jako skupa oni odluče da nekako zarade novac, kako bi ju kupili.
Dječaci odlaze na kamenolom. Tamo su radili jako dobro. Prvi sat bilo je
lagano, ali kasnije je sunce sve jače pržilo tako da je raditi bilo zaista
teško. Na kamenolomu se morao napraviti doista velik posao. Opasnost je
prijetila od jedne velike kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te
velike stijene koja se svaki čas mogla srušiti. Poslovođa je iz džepa izvadio
stotisućicu i rekao:
"Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisućicu!"
Svi su šutili dok se nije javio Ive. Otišao je gore, sretno se popeo i postavio dijamant. Međutim, kada se vraćao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je lupio o jedan kamen. Razbio je čelo, ali mu je bol jako brzo prošla. Kada su zaradili za farbu, otišli su kupiti je i potpuno su uredili
"Galeba". Medutim, jedne zore, kada se Ive probudio, "Galeba" nije bilo.
Mještani su odlučili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem jedan mali
dio onoga što im je Ivin otac učinio. Kasnije su Ive i družina uzeli
jedrenjak i s njime otišli na more.

Analiza likova:
Ive
Bio je uistinu mrk dječak, crne kose. Zaboravio je sve one nježne riječi
što ih majke govore djeci. Ne poznaje majčina zagrljaja ni očeve brižne,
mile poglede. Sam je rastao, sam se mučio i kada je urlala bura, nije se
bojao.

Dječaci
Dobri su, pomažu Ivi u obnovi jedrenjaka.

Mileva
Smeđokosa, zdravih, rumenih i vječno nasmijanih obraza, sa svom
djecom je mila i dobra, ali prije, čim je vidjela Ivu odmah se smrkla
jer ga se bojala, kasnije se oslobodila tog straha.

Stari Nikola
Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomaže mu u najtežim trenucima.

Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se svidjelo jer je dječaku za uspomenu od oca ostao samo
taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego je sakupio družinu
dječaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena od oca ne "potone u
zaborav".