Stanko Vraz - Đulabije

Stanko Vraz - Đulabije

Bilješke o piscu:
Vraz, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810. - Zagreb, 20.5.1851.), književnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kritičar, putopisac, prevodilac). Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni književnik. 1842. g. s Vukotinovićem i Rakovcem izdaje kritički časopis "Kolo". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno utilitarizam i diletantizam patetičnih tamburaša i budničara. Njegova lirika inspirirana je romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima.

Analiza djela:
Đulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz počeo objavljivati u Danici 1837. godine, da bi ih zatim izdao u zasebnoj knjizi 1840. godine.
Vraz je napisao jos treći i četvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvećene domovini.

I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u srće
i dušicu svoju

Jer smrtna j´ grehota
gdje brat bolan čeka.
A sestrica neće
da prinose lijeka.

38.
Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.

Sreća bez pokoja
mijenja brzu nogu...
Što će donijet sutra
znano j´ samo Bogu

Čar je Đulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obični doživljaj znao tako umjetnički zaokružiti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. Đulabije sadržavaju doživljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantička. U pjesmi Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimističko raspoloženje. Nakon njene udaje nostalgija i potištenost, a poslije smrti bol i sućut, jos jednom izražava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjećaji koji se odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, kasnije nostalgični i potišteni, povezani su sa pejzažom. Đulabije su tipičan izraz romantičarskog mišljenja i nazora što se naročito očituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a što u konačnoj varijanti donosi do osjećanja sveljudskog.

III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al´ od cvijeta sreće
nij´ već nijednog lista
Samcat po nijh sećem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja

Đulabije su u hrvatskoj književnosti i njenoj povijesti proglašene ljubavnim romanom u stihovima. To je očita zabluda. Srodnosti između Đulabija i različitih romana iz vremena romantike, doduše ima. No one su u čitavom njihovom ugođaju, a ne u kompoziciji. Počevši pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako će ih završiti. Đulabije su u cijelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih, no nikakav roman. Po svom sadržaju i po pjesnikovu osjećanju Đulabije su isto toliko slovenske koliko i hrvatske. U njima je upotrebljen krakovjek, što ga je Vraz iskoristio već u slovenskim stihovima.

Stil pisca:
U težnji da nađe što adekvatniji izraz za svoje pjesničke vizije Vraz je pronalazio različite forme: od klasičnih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj način obogatio našu književnost onoga vremena. Bilo je u tom traženju i lutanja, i slabih stihova, bilo je naročito mnogo borbe s jezikom, što nije nikakvo čudo jer je Vraz slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.