Ranko Marinković - Glorija

Ranko Marinković - Glorija

Bilješke o piscu:
Ranko Marinković je rođen 1913. godine na Visu. Najistaknutiji je suvremeni hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i esejist. Teme i likovi njegovih djela pripadaju mediteransko - otočkom ili gradskom, građanskom ili malograđanskom svijetu. Djela su mu prožeta crnim humorom, ironijom i tragičnim shvaćanjem svijeta. Najpoznatija njegova djela su: zbirka novela "Ruke", roman "Kiklop", drama "Glorija"...

Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata.

Tema:
Neostvariva ljubav između svećenika i redovnice.

Ideja:
Ljudska djela nisu uvijek dobra, iako su učinjena s plemenitim ciljem.

Sadržaj:
1. slika
U maloj župi u Dalmaciji svećenici pokušavaju razbiti monotoniju malog
mjesta i jedan od najmlađih, don Jere, smišlja način na koji bi učvrstio
vjeru naroda. Zamišlja kako bi bilo dobro zamijeniti kip bogorodice sa
živom opaticom koja bi povremeno pomakla oči i tako uvjerila ljude u
postojanje Boga. Ostali svećenici se baš i ne slažu s tom idejom ali ipak
pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obližnjeg samostana da mu pošalje
jednu opaticu, i jednog jutra stiže Magdalena. Prije nje toga jutra u
biskupiju dolazi i čovjek po imenu Rikardo Kozlović alias Floki Fleche. On
priča svećenicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio
mehanizam koji pokreće Isusovo tijelo, koje izgleda kao da je živo. Želi da
ga svećenici prikažu narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra
takvo djelo oskrvnućem prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga
Magdalena stiže u biskupiju i don Jere joj povjerava zadatak. Ona mu
priča kako se zaredila i priča o svome ocu i njegovu cirkusu, te na kraju
ispada da je Kozlović Magdalenin otac.

2. slika
Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glumeći Madonu.
Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvlači i traži od
njega da što prije predstavi kip biskupu koji je za nj jako zainteresiran.
Kozlović odlazi da uredi kip.

3. slika
Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj
sebi. Don Jere koji već duže vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne želi to
priznati, ulazi i kori ju jer je raspustila više kose nego prije, a to bi ljudi
mogli primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog ponašanja, a sve zato što joj ne
može otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane
ulazi. Don Jere i don Zane se svađaju, a don Zane mu kaže da se
Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odslužiti večernjicu.

4. slika
Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije večernjice. Svi ljudi
su već izašli iz crkve osim Kozlovića i žene koja moli za svoga sina.
Kozlović gleda u Gloriju a ona, svjesna svoga zadatka, ignorira oca. Žena
ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme
želi zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovića van, ali Kozlović se neda. On tvrdi da
je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don Jere i
uvjerava Kozlovića da to nije Glorija nego kip. Kozlović krene prema
vratima, ali zastane i kaže kako je to nekad bila njegova kći, ali ju je sada
izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere priđe oltaru i u molitvi se ispriča
gospi: "Gospo, sagriješio sam teško, oprosti. To je bilo za tvoju čast i
slavu. Oprosti." Uto uđe don Zane i ništa ne rekavši prijekorno pogleda
don Jerea.

5. slika
Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena
plače. On ju kori zato što je proplakala pred ocem, a ona se pravda:
"Rođeni se otac previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip!
Gledala sam kako mi se starac muči, kako vas na koljenima moli za jednu
moju riječ, a ja sjedim tamo podlo, kao najgora ništarija, bez ijedne suze
u oku!"
Ona ga pita zašto joj nije dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije
želio da joj se vrati ljubav za "onim" životom. Ona mu na to priznaje da
ga voli, ali on ipak ne želi potpuno priznati da i on nju voli. Tada ulazi
Tomo noseći novo raspelo. Don Jereu objašnjava da ga je biskup kupio od
Kozlovića. Tad dolazi i žena koja je molila za svoga sina. Toma objašnjava
da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato što je ženi dala
lažnu nadu, a ona sada želi samo vidjeti svoga oca. Kozlović nato
provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere još dugo ostaje sam i u
napadu bijesa razbije raspelo.

6. slika
Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi
priča sa Tonijem, jednim od klauna. Kaže mu kako više ne može moliti,
kako je sve izgubila i kako je ustvari jako zla. Priča mu kako je prije
sedam godina skoro poginula, jer se trapez malo prije njene točke
otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je čula glas: "Pazi! Pazi!". Toni ju
razuvjerava, a ona kao da nešto predosjeća traži od Tonija da prenese
poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi i Kozlović.
On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri.
Ponavljaju još jednom neke datalje o točki i on odlazi. Dolaze četiri klauna
i zabavljaju je. U završnom dijelu točke netko pokuca na vrata. U sobu
ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je
don Zane dobio biskupiju, a na kraju joj priznaje da je "obolio na živcima"
i da je ovdje na liječenju, te je došao kada je vidio plakat. Zatim joj kaže
kako je uništio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Kaže
joj da će tražiti od njenog oca da ju ne pusti da izvede točku, ali uto u sobu ulazi Kozlović. On ne želi poslušati don Jeru, što zato što mu ne
vjeruje, što zato što je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u
gledalište i krene izvesti točku. Toni moli Kozlovića da zaustavi točku jer je
Glorija rastresena, ali Kozlović ni njega ne posluša. Glorija pada i umire.
Kozlović ni ne plače za njom, već joj samo gladi lice i popravlja joj kosu.
Orkestar zasvira posmrtnu koračnicu, a četiri klauna iznose Gloriju. Don
Jere ostaje sam i zaplače, a zastor se spušta svršavajući tragediju.

Likovi:
- Sestra Magdalena (Glorija Fleche)
- Rikardo Kozlović (Floki Fleche)
- Biskup
- Don Jere
- Don Zane
- Toma
- Majka
- Toni, Bimbo, Bepp i Kock - četiri klauna

Analiza likova:
Glorija je žena sa dva života, ali nije kako sama kaže "bludnica".
Ona unatoč poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana prihvaća
taj samostanski, strogo vjerski život. Svoju želju da ga napusti uspješno
potiskuje sve dok se svojim čistim srcem ne zaljubi u don Jerea.

Njezina ljubav je čista i iskrena, ali se don Jere ne usuđuje otvoreno
priznati da je voli. On se boji priznati tako nešto, jer nema onu unutrašnju
snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj kaže da je voli on je stalno
kori, vječito pronalazi pogreške u njenom ponašanju, izgledu...

Iako se na početku čini da Kozlović bezgranični voli svoju kći, iz zadnje
slike proizlazi da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna želja za Glorijom
postoji većinom zato što bez nje cirkus propada.

Don Zane je stariji čovjek, koji je zbog svog životnog iskustva
obično u pravu, ali ipak se on i don Jere vječito svađaju oko ovog
ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje
dobro promišljene i razrađene.

Sukobi:
Glavni sukob je ljubav između don Jere i Magdalene, i vjera koja takve
veze zabranjuje. Drugi sukob je između Magdalene i Jagode tj. Glorije,
odnosno sukob vjerskog života i svjetovnog života.

Simboličnost:
Cirkus u ovoj drami ne postoji slučajno, već zato da bi se crkvena “čuda”
mogla prikazati kao cirkusarije.