Publije Vergilije Maron - Eneida

Publije Vergilije Maron - Eneida

Kratki sadržaj:
Trojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeći novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajući morem doživo je mnoge nedaće koje mu je priređivala božica Junona razbivši mu brodovlje uz pomoć boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom pričao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Također je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu. Između lijepe Didone i Eneje rađa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleći se na lomači. Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest, a trojanske žene umorne od lutanja spališe većinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i naređuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se je susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila što ju je napustio.
Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveći mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.

Mjesto radnje: Kartaga i Italija

Tema: Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij radi
osnivanja nove države.

Vrsta spjeva i značaj:
Junački ep značajan po tome što je to prvi pravi rimski nacionalni ep,
kojeg do tada rimska književnost nije imala i koji se do romantizma
cijenio kao najviši uzor epskog pjesništva uopće.

Pjesnički uzor: Homer odnosno Ilijada i Odiseja

Kompozicija djela:
U prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/, a u drugih šest
pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskom tlu /Ilijada/

Glavni motiv: Osnivanje nove države odnosno Rima

Likovi bogova:
Jupiter /Zeus/ - Vrhovni bog
Junona /Hera/ - Žena i sestra Jupiterova, želi propast Eneji i Troji
Venera /Afrodita/ - Boginja ljepote, majka Eneje
Minerva /Palada/ - Atena, kći Jupiterova, boginja znanosti i umjetnosti
Neptun /Posejdon/ - Bog mora, staje na stranu Eneje i Trojanaca nakon što Junona uzburka more jer ne dopušta da itko remeti vode, to su njegovi poslovi
Merkur /Hermes/ - Glasnik bogova

Analiza likova:
Laokont
Domišljat, nepovjerljiv, pametniji i mudriji od ostalih.
''Trojanci, o prezrite konja, kakvi su da su, ja strepim od danajskih sviju
darova.'' - Izreka koja se i danas upotrebljava, a znači da se neprijatelju
ne može vjerovati ni kada se ponaša kao prijatelj, jer sprema neku novu
prijevaru.

Sinon
Lukav i lažljiv Ahejac koji je dobrom glumom uvjerio Trojance da konj
nije varka, već da ga Ahejci napraviše za uzvrat otetom kipu božice
Palade /Minerva/ koji se nalazio u Troji, te za uvredu bogova i tim
konjem žele okajati svoj zločin. Također je rekao Trojancima da će Troju
i njihovog kralja Prijama snaći veliko zlo ukoliko odbiju darovanog konja.
Nakon strašne smrti Laokoonta i njegovih sinova Trojanci se uplašiše
shvativši smrt kao kaznu, srušiše zidine Troje i unesoše konja.
Lažljivi Sinon noću je pustio Ahejce iz konja koji pobiše Trojance i osvoje
Troju.

U epu je potresno prikazana smrt trojanskog kralja Prijama kojeg je
na veoma okrutan način ubio Ahilejev sin Pir prethodno ubivši mu sina.
Hektorova sjena potakla je Eneju da napusti Troju i da potraži novu
domovinu.

Kasandra
Prijamova kćer u koju je bio zaljubljen Apolon i koji ju je učinio
proročicom, ali kako je odbijala njegovu ljubav kaznio ju je time da
njezinim proročanstvima nitko nije vjerovao što je odredilo sudbinu Troje.

Didona
Lijepa, pametna, dobra ponosna kraljica Kartage bori se s osjećajem
dužnosti, strasti i ljubavi prema Eneji, ljubav pobjeđuje i to dovodi do
tragedije.

Eneja
Hrabar, dobar, pravedan, dužnost stavlja ispred osjećaja.

Enejin lik prema drugima:
Brižan sin, otac i muž tužan zbog smrti žene Kreuze, patnji trojanskog naroda i propasti Troje te spreman povesti Trojance u novu domovinu.

Prema Didoni ispao je nepošteno jer ju je kradomice napustio,
iako ga je ona primila kao brodolomca i obasipala ga dobročinstvima.

Poštuje i sluša bogove, naročito Jupitera, koji je odredio njegovu
sudbinu osnivača Rima i iako voli Didonu odlučan je vršiti volju bogova.

Cijeli ep pisan je po uzoru na Ilijadu i Odiseju, i u pripovjedačkom smislu, jer Eneja kao i Odisej priča o stradanjima, patnjama, doživljajima nakon trojanskog rata.

Svojom kletvom Didona ističe borbe koje će Eneja voditi sa Italskim prastanovnicima, odvajanje od sina, njegovu smrt - pretpostavlja se da se utopio u rijeci Numiciji, a u posljednim stihovima govori od borbi Rima i Kartage pod vodstvom Hanibala. Kompozicija epa je takva da se u drugih šest pjevanja govori o borbama Eneje na Italskom tlu.

Enejino životno načelo je da je sve u božjim rukama i da ono određuju sudbinu pojedinca, a Didona smatra da svojim postupcima i djelima sami određujemo svoju sudbinu.

Eneja je Didonu ostavio jer on sam ne odlučuje o svojoj sudbini, kad bi on odlučivao nikada ne bi napustio Troju, već su mu sudbinu odredili bogovi kao osnivača Rima, a Didona se ubila zbog ljubavi prema Eneji jer je izgubila dobar glas a prezreli su je susjedi i sami Tirci.

Didona, lijepa, pametna i dobra kraljica Kartage ali puna gnjeva zbog odlaska Eneja, izgubljenog dobrog glasa, osjećaja krivnje što je podlegla strastima, odlučila je oduzeti si život.

Haron je bio prevoznik duša u podzemnom svijetu preko rijeke Stiks gdje bi one našle mir ali samo ako je tijelo bilo zemaljski sahranjeno. Duše koje nisu imale zemaljski pokop bile su osuđene na vječno lutanje.

Podzemni svijet se sastoji od tri kruga:
Tartara - pakao u kojem su zločinci vječno izloženi mukama
Elizija - raj u kojem vlada vječno blaženstvo
Čistilišta - u njemu su duše koje će nakon čišćenja biti ponovo utjelovljene

Ljudi najčešće ne upravljaju svojim strastima, već postaju žrtve strasti, što je u konačnici postala i Didona iako je svojevoljno izabrala smrt.
U život svakog pojedinca nužno je da sam odlučuje o svojoj sudbini.