Hrvoje Hitrec - Matko na štakama

Hrvoje Hitrec - Matko na štakama

Kratka bilješka o piscu:
Hrvoje Hitrec rođen je u Zagrebu 1943. Tamo je diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Bavio se novinarstvom i politikom, ali najveći utjecaj ostavio je u književnosti. Njegove romane jednako vole djeca koliko i odrasle. Proslavio se serijalom romana "Smogovci" - "Smogovci", "Smogovci i strašni Bongo", "Zbogom Smogovci", "Smogovci i biće iz svemira" i "Smogovci u ratu". Smogovci su bili ekranizirani te su još uvijek najdulja serija za mlade u povijesti HRT. Također se ističe roman Eko - eko, koji je mješavina znanstveno - fantastičnog i ekološkog romana. Još je napisao knjige "Hrvatska povjestica", "Tomislav i Adriana", "Priče iz Držića", "Ur" ali i mnoge druge.

U nekoliko rečenica ispričaj što se sve s Matkom događalo.

Nakon što ga je automobil bacio, Matko odlazi u bolnicu. Tamo saznajemo više o njemu, njegovim prijateljima i o nesreći. Nakon toga Matko odlazi na operaciju i ima razne nevolje. Poslije odlaska iz bolnice saznaje da neće tako brzo moći hodati. Saznajemo o njegovim nezgodama sa gipsom, te o tome kako su ga neki dečki u toplicama zadirkivali. Nakon što se vraća iz toplica, Matko doživljava sve manje i manje nevolja, iako one ne nestaju. Nakon nekog vremena Matko se nakratko vraća u kolica, ali najljepše poglavlje cijele priče je kada Matko više ne mora koristiti ni štake ni kolica.

Izaberi tebi najzanimljivije poglavlje i ukratko ga prepričaj sa citatima.

Iako posljednje poglavlje možda nije najzanimljivije ono je zasigurno najveselije i zato mi se najviše svidjelo. Dolazi Božić, a Matko odlazi na operaciju noge kako bi mu izvadili pločicu iz koljena ("U bolnicu sam došao na jednoj štaki, a iz bolnice su me odvezli bez štaka, ali ne zato jer sam mogao hodati, nego zato što nisam uopće mogao hodati…"). Ponovo se nakratko vraća u kolica te se ponavlja sve sa "guskom" i "lopatom", a onda se vraća na štake. Kada više ne treba koristiti štake, događa se sljedeće: "Točno pet dana prije Božića bacio sam štake i to tako jako da je jedna razbila staklo na prozoru, a druga bocu na baru! Tatin konjak!". Njegovi roditelji su bili jako sretni.

"Žmigalo je i u velikoj sobi i na velikom boru, ispod kojeg su bile jaslice. Njih smo složili tata i ja, a bor smo kitili mama i ja. Čekali smo da počne padati snijeg, ali nije počeo padati. Samo je jedan od sveta tri kralja pao na ovcu, jer ga nismo dobro pričvrstili. Onda smo pjevali "Narodi nam se kralj nebeski". Ja sam pjevao jako brzo, da brže otvorim kutiju pod borom. I tako je sve završilo jako dobro. Svršetak"

Jesi li ti ili netko tebi blizak doživio nešto slično. Ispričaj svoje probleme. Ako nisi, napiši svoje razmišljanje o tome kako bismo mogli pomoći osobama u takvim nevoljama?

Mislim da svakako trebamo pomoći djeci i odraslima koji imaju problema. Možemo svojim prijateljima nositi bilježnice iz škole, pomoći im sa zadaćama i novim gradivom, praviti im društvo kada im treba. Sa njima se moramo družiti i ne smijemo učiniti nešto što bi ih potaklo da se osjećaju manje vrijednima.


Moje razmišljanje o knjizi

Knjiga mi se nije svidjela jer je jako tužna. Opisuju se samo nevolje, osim posljednjeg poglavlja gdje se pojavljuje bar nekakva sreća. Mislim da su gotovo sve knjige koje smo morali pročitati za lektiru imale veliku količinu tuge, u "Junacima Pavlove Ulice" umire Nemeček, u "Istina ili ljubav" Cankar opisuje sprovod svoje majke, u šaljivim narodnim pričama se cijelo vrijeme spominju samo ljudske mane i greške, pa je "mutavi djeda" ili "gluva baba". U knjizi mi se jedino svidio završetak jer je gotovo jedini sretan. Mislim da u lektiri ne bismo morali čitati samo o ljudskoj tuzi jer samo „Koko u Parizu“ nije bio sa smrću ili nečim sličnim.