Petar Zoranić - Planine

Petar Zoranić - Planine

Bilješke o piscu:
Petar Zoranić, rodio se 1508. godine a pretpostavlja se da je umro prije 1569. godine, kada su mu "Planine" bile tiskane. Bio je potomak stare plemićke obitelji iz Nina koja se pred kraj petnaestoga stoljeća sklonila pred turcima u Zadar. O njegovom životu znamo vrlo malo. U svom djelu "Planine", piše da je počeo pisati sa 28 godina. Njegovo jedino sačuvano djelo su "Planine", i one su prvi pokušaj romana u našoj književnosti u kojem se pripovijeda naizmjenice stihom i prozom.

Kratki sadržaj:
Već sedam godina mučio se Zoran zbog neuslišene ljubavi kojom je zavolio jednu ženu.

Jednog proljetnog jutra Zoran je plakao pored izvora Vodice jer mu je dodijao život zbog nesretne ljubavi. Tada se iz vrela pojavila vila Zorica koja mu je savjetovala da otiđe u planine gdje će naći ljeka svojoj nesretnoj ljubavi. Tada je Zoran krenuo iz Nina u planine vilenici Dijaniri da je zamoli za lijek. Vila Milošća pratila je Zorana u planine, a kasnije je sam nastavio put. Tri dana je ostao u društvu pastira Bornika, Vlade, Zvonka, Plinka, Slamila i drugih. Prvi dan pastiri su pjevali ljubavne pjesme, a Zoran im je ispričao o svojoj ljubavi i o Ninu. Drugi dan pastiri
su pričali priče o nesretnim ljubavima, dok su treći dan pjevali pjesme na taj način da su dvojica pjevali naizmjenice strofu po strofu odgovarajući jedan drugome. Zoran nastavi put te ponovno naiđe na pastire. Pastiri Slavgor i Dvorko su pjevali tužne pjesme o domovini koja polako pada pod tursku vlast. Za vrjeme daljnjeg putovanja Zoran susreće još tri pastira. Tada je Zoran konačno stigao na Dinaru gdje ga je Dejanira izliječila od nesretne ljubavi.

Zoran je tada konačno zaspao smiren i sretan nakon dugo vremena. Dok je spavao, sanjao je "Perivoj od Slave". Opisivao je ljepotu perivoja. Opisao je da tu borave mnoge krasne vile kao što su Latinka, Kaldejka, Grkinja i Hrvatica. Vila Hrvatica bila je vrlo skromna uz svoje raskošne drugarice. Ona mu je objasnila značenje perivoja te mu rekla da svaka vila ima u svom krilu onoliko jabuka koliko je književnih djela napisano jezikom njenog naroda. Vila Hrvatica bila je tužna jer su se njezini sinovi stidili svog jezika, pa su čak i svoje plodove darivali u tuđinu.
Između ostalih jabuka u njezinom krilu Zoran opazi i jednu malu jabuku na kojoj je pisalo "Petar Zoranić" - "Vilenica", "Ljubveni lov", "Planine". Vila Hrvatica ga je pokorila što je ubrao još tako nezrelo voće. On joj je odgovorio da je svjestan male umjetničke vrjednosti njegovih djela, ali da ih je napisao iz čiste ljubavi prema djevojci i domovini. Tada se pojavi vila Slava kojoj se sve druge vile poklone te se tada Zoran probudi. Vilenica Dejanira otpratila ga je rijekom Krkom prema Ninu,
a pri tome su prošli kraj Knina, Skradina i Šibenika. Tu ga je vilenica Dejanira napustila, a put je nastavio sa vilom Milošćom, putovao je morem do Zatona odakle je krenuo kopnom u Nin na grob Jurja Divnića. Sedmog dana svog putovanja Zoran je stigao kući smiren i sretan.

Analiza djela:
Zoranićev uzor za "Planine" bilo je djelo "Arcadia" talijanskog književnika Jacoba Sanazzara, koje je kao i Zoranićeve "Planine" pastirski roman koji je postao uzorom mnogih renesansnih pisaca. U tim djelima nema ni traga pravog pastirskog života, već je prava tema ljubav. Značenje Zoranićevih planina je u tome da je to naš prvi roman te da je njegovo djelo plod iskrenog rodoljublja, te strah pred sve opasnijim širenjem turske moći.

Roman "Planine" dovršen je 1536. g. ili kako Zoranić kaže "svibnjom se započne, a rujnom završi". Djelo je 1569. tiskano u Veneciji u jednom jedinom primjerku.

Zoranić određuje dvije razine romana i to tako da kaže da su planine povijesno i alegorijsko djelo.

Djelo "Planine" podsjeća na Dantea. Poput Dantea, Zoranić kreće na alegorijski put u samoću bježeći od ljubavnih boli te on na svom putu ima svog učitelja, a to je sveti Jeronim. Također se poput Dantea koji se koristi simbolikom broja tri Zoranić služi simbolikom broja sedam.

Zoranićeve "Planine" posvećene su kanoniku Mateju Matijeviću koji je mnogo utjecao na Zoranićev rad.

Najzanimljiviji dio Planina je "Perivoj od Slave" u kojem se najbolje vidi spoj povijesno - alegorijskog i izraziti patriotizam. Zoranić u perivoju koji se sastoji od sedam dijelova susreće sedam djevojaka. "Perivoj od Slave" posvećen je vječnoj slavi tj. umjetnosti. Zoranić je u tom djelu svjestan da je hrvatska književnost tek u razvoju.

Personifikacija nekih vila u "Perivoju od Slave"
Vila Latina - Predstavlja klasičnu rimsku, latinsku kulturu
Vila Grkinja - Starija, mirisna jabuka
Vila Kaldejka - (Babilonci = Kaldejci) predstavlja babilonsku kulturu tj. davno ubrane, ali lijepe jabuke
Vila Hrvatica - Mlada sa malo jabuka, Zoran kod nje prepoznaje neka svoja djela

Kritike:
O Zoranićevom jeziku i rečenici oprečne su kritike. Tako Josip Vončina u tekstu "U susret Planinama" kaže: "Sam ponajprije pjesnik, Zoranić je, pišući prozu, nju gradio na svojim pjesničkim iskustvima. Zato je njegov stil u prvom redu slojevit i težak, a stoga su i u pretežnim proznim partijama njegovog djela stilski postupci izrazito stihotvorački, tj. u njegovoj prozi stihotvorac nadvladava prozaika."

No susreće se i ocjena da mu je stih okretniji od proze. Nikica Kolumbić u članku "Najrodoljubivije djelo hrvatske renesanse" navodi: "U prozi se uz nerazumljive poetske opise osjeća podređenost latinskoj i talijanskoj sintaksi, što uz brojne arhaizme pogotovo danas čini njegov jezik teškim."

Marin Franičević u knjizi "Pjesnici i stoljeća" u eseju o poetici Petra Zoranića iznosi jasni stav: "U prvi red naših renesansnih pjesnika Zoranić ide po svojoj prozi. Rekao sam pjesnika, a ne pisaca jer u proznom djelu Planina ima više poezije nego u stihovima. U proznom tekstu Zoranićeva rečenica, i onda kada je naivna, zvoni čisto i autentično, a mnogi lirski i drugi raznovrsni elementi složeni su s osjećajem za muzikalnost i izražajnost pripovjedačke, ali i lirske proze."

O vrednovanju Zoranićevog djela u odnosu na njegov uzor, kritičar Josip Torbarina u članku "Planine i ostale Arkadije" daje sljedeću ocjenu:
"Zoranićeve su Planine jedna od najslobodnijih, najoriginalnijih i najmanje ropskih imitacija Sannazzarova djela, ako se o imitaciji uopće može govoriti. Jer moramo reći da se Zoranić nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presađen u sredinu sasvim različitu od one gdje je nikao, biva prožet novim duhom."