Branislav Nusic - Hajduci

Branislav Nusic - Hajduci

Vec u predgovoru Branislav Nusic naglasava da je knjiga opis njegovih dozivljaja iz detinjstva na jednom starom velikom hrastu pored obale Dunava na koji bi se popeli on i jos njih petorica i redovno druzili cetvrtkom i nedeljom. Bilo ih je sestorica "stalnih":

Zika Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je učio, a zvali su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu, a sveske i odjeća su mu stalno bile prljave od mrlja maštila. Mile Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvijek kopao po žepovima, vadio mrvice od kruha i grickao ih. Bio je jedan od najgorih učenika. Jedino što je znao da odgovara su bili predmeti iz kršćanske nauke ili povijesti. Mita Trta je oko svega umio da se rasplače. Imao je dobro srce, ali je bio jako lijen. U školi kad je odgovarao odgovarao je najkraće moguće i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Najteže mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kući prozvali Trta i taj nadimak mu je ostao. Laza Cvrča je bio najduhovitiji, najmanji i najveća kukavica. Umio je svašta da izvodi, da stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao žaba, ali je mucao kad treba da odgovara od prvog razreda gimnazije. Da li je stvarno mucao ili se pravio blesav kao Šima Gluvac nikad se nije saznalo. Šima Gluvac dok su se igrali nije bio gluh, ali kad je trebao da odgovara pravio se da ne čuje pitanje nego je odgovarao ono što je znao, čak i štivo iz drugih predmeta. Jednog dana su u razred došli razredni, profesor i doktor i počeli da ga ispituju jer su čuli od nekog da on uopće nije gluh. Pravio se on i dalje gluh, sve dok nisu šapatom rekli da treba da dobije batine. Iako su šaputali Šima ih je čuo i počeo da plače. Onda je pokušao da se izvuče da čuje samo na jedno uho, pa da je odjednom počeo da čuje i na drugo, ali su ga otpustili iz škole sa pravom da polaže ispit koji nije položio, pa je ponavljao prvi razred. Čeda Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogrešno potpisao na kontrolnom. Izbacili su ga iz škole jer je bio prava napast, znao je kako drugu djecu da povuče da ne uče i tako je postao pekarski šegrt. Bio je najjači od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu šipku može da savije rukama, kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuče, svi su znali da laže, ali su se pravili da mu vjeruju jer su ga se plašili. Ali bio je pravedan, štitio je slabije. Jednom je u školu donio neki prašak koji je prosuo između klupa po podu i od kog su se svi češali. Profesor se iznervirao jer se cijeli razred češao, ali onda je počelo i njega da svrbi, pa je pokušao da ispituje, ali nije išlo i onda je cijeli razred pustio kući.

Za sebe Nusić kaže da je jedini o sebi mislio kao o dobrom djetetu. Nije bio dobar đak. Nije volio da ide u školu i jednom kad ga je zabolio zub majka ga nije pustila da ide. Od tada kako nekog, majku, oca, sestru, brata, zaboli zub, on ne ode u školu. Profesori su ga kaznili za to.

Četvrtkom poslije podne nisu imali školu da bi radili domaće, ali je to bio njihov najomiljeniji dan na hrastovom drvetu. Počeli bi da pričaju o nečemu, pa prešli na drugu temu, i tako redom sve dok im ne bi dojadilo, pa bi napravili loptu od kučine i na poljani igrali nogomet sve do večeri.

Nedjeljom je bilo drugačije. Čeda Brba je dolazio samo nedjeljom, poranio bi i od rane zore sjedio na stablu čekajući društvo i najviše pričao o svojim "podvizima". Neki su bili i istina. Na jednom vasaru je neki Italijan imao svoju točku sa majmunom obučenim u generalsko odjelo i dresiranim psom koji je bio osedlan kao konj. Italijan bi sa majmunom izveo prvi dio točke, a onda mu na Italijanskom rekao "Avanti" (u prijevodu "Naprijed") i majmun bi skočio na psa i tako bi optrčali nekoliko krugova na oduševljenje publike. Čeda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad je Italijan rekao "Avanti" pustio ga. Ovaj je nasrnuo na italijanovog psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku izbezumljeni majmun nije skočio na leđa i čvrsto ga uhvatio za vrat. Ovaj se silno uplašio i krenuo da bježi. Našli su ih u šumi, majmun je bio na drvetu i tek poslije mnogo ubeđivanja je pristao da siđe i onda je zagrlio Italijana onako uplašeno kao da je čovjek, dok je pas iznemogao ležao.

U drugom kraju sela je živio Matamuta. Ime mu je bilo Mata, ali je bio njem od rođenja, pa su ga prozvali Matamuta. Bio je neverovatno jak i klonio se druge djece, radio je oko kuće sa ocem. O njegovoj snazi su se među djecom pričale legende. To je jako iznerviralo Čedu Brbu i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tuču da se vidi ko je veći junak. Kad su stigli blizu sjetio se kako nije namazao ruke uljem i kako tako ne može da se bori. Neki su povjerovali neki ne. Sljedeće nedjelje je došao sa zavijenom glavom i opisao kako je isprebijao Matamutu, ali je društvo saznalo da ga je dan ranije premlatio gazda. Naravno svi su se pravili da mu vjeruju. Došao je na hrast i svima rekao da je riješio da ide u hajduke. Cijelo društvo ga je odgovaralo i pričalo kako su hajduci loši jer otimaju, napadaju, rade ružne stvari. Ali onda ih je Brba ubjedio da rade i dobre stvari i pitao ko bi još išao u hajduke. Cvrča se prvi prijavio. Kad ga je zapanjeno društvo pitalo zašto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa, pa bi on otišao u hajduke samo da se toga spase. Onda je pristao i Dronja. Ostalo društvo se nečkalo. Pošto je bila srijeda, dogovorili su se da se sutradan nađu na hrastu i kažu šta je ko odlučio. Nije bila laka odluka. Nekada, za vrijeme Turaka hajduci su štitili narod. Na sastanku u Orašću sa Karađorđem, skupile su se sve hajdučke starješine, od kojih su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavaš, najstariji među njima. Prvo su njega pitali da vodi ustanak, ali on nije prihvatio pa su onda izabrali Karađorđa. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i društvo se razišlo razmišljajući da li ovi današnji hajduci jesu junaci ili samo razbojnici.

Sljedećeg dana su se dogovorili da će svi u hajduke. Igrali su se hajdučkih igara, bacanje kamena s ramena, napravili gusle i pred večer se dogovorili da se nađu u starom mlinu na kraju sela koji je davno izgorio i nitko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio. Tu su izabrali Čedu Brbu za "Arambasu - starješinu. Sutradan je škola bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. Cijelo društvo se okupilo na hrastu i onda je "Arambasa odlučio da se sutradan u rano jutro nađu na grobu Makse Zabe i polože zakletvu. Maksa Zaba nije bio nikakav junak, nego lopov koga su streljali pošto je ubio nekoga u pljački i tu sahranili. Na tom mjestu su prije njega bili streljani i sahranjeni hajduci, ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena, ostao je vidljiv samo taj grob. Tu su se zakleli, ali se Cvrča nije pojavio. Objasnio je tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga rano probudi jer ide da polaže zakletvu za hajduke, a ujutro mu je u sobu ušao otac sa remenom i isprebijao ga. Odlučiše da mu sude popodne u starom mlinu jer je prekršio zavjet šutnje. Poslije vjećanja svi su bili za to da se zavezani Cvrča odveze i da mu se oprosti, te da u subotu ode na grob i položi zakletvu sa Čedom i Vrapcem. U nedjelju nisu otišli do hrasta nego se svatko kod kuće spremao za polazak u hajduke. Sutradan ujutro svi su se našli i krenuli. Od "oružja" su imali nož, viljušku i iglu.

Prvu noć su napravili plan kako da opljačkaju putnička kola, izabrali Vrapca za guslara, zapalili vatru i u gluho doba noći prvo Čeda, a onda ostali za njim, završili na drvetu jer ih je uplašio magarac, kog nisu u prvom trenutku vidjeli jer je bila noć. Kad su uvidjeli da je magare, vratili su se kod vatre, ali nitko nije mogao da zaspi, pa je Čeda Brba predložio da svatko ispriča po jednu priču, da prekrate vrijeme do jutra.

Brbina priča je bila o Caru koji nije umio da nađe odgovor na 3 pitanja – kada je čovjek najjači, kako da izbjegne smrt i da li treba da sluša samo sebe ili i savjete prijatelja. Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obišao pola svijeta dok nije čuo za jedno dijete Marka Kraljevica za koga su pričali da je prije nego što je napunio godinu dana prohodao i progovorio, da je sa godinu dana bio već toliko jak da je rukama lomio orahe, sa dvije godine jahao, ali nije to bilo najbitnije. Kaluđeri iz manastira Treskavica bi silazili u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. Kad je car u prosjačkom odjelu našao Marka ovaj mu je odgovorio da je čovjek najjači kad brani pravdu, da živi poslije smrti ako je činio dobra djela i da je dobro slušati savjete prijatelja jer rjetko ko voli da vidi svoje mane. Car se zadivio odgovorima i vratio u svoje carstvo, a Marku poslao poklone koje je ovaj razdijelio sirotinji. Zadržao je samo zlatni mač i buzdovan. Gluvačeva priča je o mladom kozaru koji je u planinama čuvao koze od jutra do večeri. Jednog dana vide da je jedno jare otišlo previsoko, i pope se na stjenu da ga spusti kad ugleda predivan cvijet koji je jare htjelo da pase. On spusti jare u stado i kako je cvijet bio lijep, ali skoro uvenuo bez vode, ode do izvora, napuni svoju kapicu vodom i zalije cvijet. Otad ga je zalivao svaki dan i uživao u njegovoj ljepoti i mirisu. Jednog dana je oluja polomila cvijet i kozar je proveo cijeli dan tražeći ga. Našao ga je u šumi i odnio kući i stavio u vodu gdje se cvijet malo oporavio. Te noći je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gdje je bio cvijet i da će naći blago kad pomakne stijene. I stvarno mladi kozar je našao blago, ali nije htio da ga dira jer nije bilo njegovo. Kad je uvečer zabrinut za cvijet stigao kuci zatekao je prelijepu djevojku koja mu je objasnla da je ona bila taj cvijet nastao iz suze njene majke Carice koju je otac otjerao od sebe. Prije nego što je pošla u bijeli svijet, sklonila je blago tamo. Djevojka mu reče da je svo blago njegovo jer je ona njegova jer joj je jedini prišao, njegovao je i volio. Trtina priča je o snu u kom je sanjao da je car i da čini dobra djela ljudima. Kad su ga dvorjani pitali šta on želi naredio je da mu se kupe crvene bombone, napravi torta i upregnu kočije sutradan. Sanjao je dalje kako se najeo bombona i probudio se taman kad je trebao da počne da jede tortu. Cijeli dan je bio tužan i samo je služavki ispričao svoj san jer je umjela da tumači snove. Rekla mu je da će mu se brzo nešto desiti, da mi predstoji velika radost i da će mu se do podneva desiti sve to. U međuvremenu je njegov otac izašao iz crkve, sreo profesora koji mu je o Trti rekao sve najgore, došao bjesan kući, izmlatio ga kao nikad i kad je Trta pitao služavku kako je tako loše protumačila san ona mu je odgovorila da je pogodila jednu stvar, a to je da će se sve vrlo brzo desiti.
Vrapčeva priča je o mišu koji nije mogao da izađe iz svoje rupice od mačka koji se namjerio da ga pojede. Započeo je priču sa mačkom i dogovorili su se da mačak ne dira njega, a da mu on dovodi druge miševe da ih pojede tako što će im reći da je mačak liznuo rakiju i napio se. Dogovorili su se da miš izađe iz svoje rupice i pokaže ostalima da može da skače po mačku i slobodno se šeta. Miš je doveo miševe i rekao im da je mačak pijan, izašao iz rupe i počeo da skače po njemu i oko njega, i počeo da mu gricka brkove. Mačak ga je u tom trenutku sčepao u zube i rekao mu da neće dirati druge miševe, ali da će njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da će tako sutra izdati i njega. I pojeo ga. Cvrčina priča je o njegovom bratu Peri koji je krenuo da čupa kose sestrinim lutkama. Majka ga je vidjela i istukla, a sestra se jako naljutila na njega. Pošto je bio dobar lažov Pera je uspio da uvjeri sestru da su se lutke same počupale jer su se posvađale u ormaru, gdje ih je sestra sklanjala od njega, koja je bila ljepša u izlogu, dok nije bila kupljena. Dronjina priča je o bogatašu koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom, pomagao siromahe i nije bio cicija, ali je bio zabrinut da li će njegov sin moći to blago da sačuva ili će se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio. Jednu noć je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Sinu je bilo žao blaga, ali još više oca, i počeo je da radi sve vrijeme štedeći. Uštedio je za konja i rekao ocu da bi je štedio sve vrijeme i da će sa konjem više zarađivati i više štedjeti i da će otvoriti malu radnjicu pa da će još bolje živjeti. Kad je otac to čuo, poslao ga je da kupi budak i natjerao da razbije zidove. Kad je vidio blago, sin je pitao oca zašto je to uradio. Otac mu je rekao da je htio da ga nauči kako je teško steći i sačuvati bogatstvo. Moja priča (Nusićeva) je o Raki Pustoglavicu, jedincu sinu, jako nevaljalom i neposlušnom djetetu. Roditelji su bili očajni. Jednog dana odoše u cirkus i otac vidi dresera životinja kako izvodi svoju točku sa raznim životinjama i ode kod njega sa molbom da vidi može li mu pomoći oko sina. Dreser se složi i dođe u njihovu kuću. Pošto Raka nije htio da mu priđe, on uze korbac i izmlati ga. Za ručkom Raka odgurnu tanjur sa juhom, a dreser ga opet izmlati i reče roditeljima da mu daju da jede tek kad bude molio. Poslije ručka mu zaprijeti ako ne nauči sve što ima do sutra, da će loše proći. Sutradan je Raka sve naučio. Dreser objasni roditeljima da nije lijepo djecu vaspitavati batinama, ali da je to bio jedini način. Od tog dana Raka se potpuno promijenio i djeca su ga prozvala: Dresirani Raka.

U tim pričama su jedan po jedan zaspali. Probudili su se umorni, nažuljani, smrznuti, gladni i žedni. Nisu znali što da jedu, probali su tikvu, travu, zemlju, koru drveta, nigdje nije bilo vode, a bili su suviše slabi da krenu u napad. U međuvremenu su roditeli otkrili da djece nema kod kuće. Kad je pala noć majke su već bile jako zabrinute, a očevi bjesni. Sljedeće jutro skupiše se očevi i odoše kod Načelnika i ispričaše mu kako stoji stvar, a pošto je ovaj bio dobar počne odmah da istražuje. Prvo se raspitao o pekarskom kalfi, Dronji i saznao da ga je pekar istukao i otjerao jer mu je ukrao 2 peciva. Načelnik naredi da se pretraži šuma i djecu pred kraj drugog dana iznemoglu i sklupčanu na zemlji nađe jedan policajac sa batinom i zajedno sa magaretom ih zaključa u svoj svinjac pun buha, pred noć im dade kruha i slame za spavanje. Ujutro, pošto je dojavio Načelniku da ih je našao, povede ih u njihovo selo. Načelnik dojavi roditeljima da sačekaju "hajduke" na putu da se ne bi brukali pred selom. Uprkos očekivanjima djece da će ih roditelji izljubiti srećni što ih vide, očevi ih odmah isprebijaše. Čeda Brba je dobio batine i od bivšeg gazde jer mu je iz zlobe kad ga je ovaj otpustio, rasjekao đakove sa brašnom, odsjekao konopac za kantu za bunar i pustio kanarinca iz kaveza kog je gazda obožavao. 2 nedjelje nitko nije došao na Hrastovo stablo. Svi su bili otpušteni iz škole. Cijelo selo im se smijalo. Poslije 2 nedjelje su se svi skupili osim Čede koji je prešao da šegrtuje kod jednog opančara. I tu su se zarekli da nikad više neće praviti takve gluposti.