Daniel Defoe - Robinson Crusoe

Daniel Defoe - Robinson Crusoe

Bilješke o piscu:
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek Robinson Crusoe učinio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g. Otac mu je bio mesar, a sin se bavio različitim poslovima. Defoe je zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli. Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj članaka o svim mogućim predmetima. Međutim, najviše se proslavio onom
značajnom serijom romana koja je 1719. počela s Robinsonom Cruseoom, a uključuje: Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders, Povijest Kuge i Roxanu. Kao što je poznato Defoe je materijal za Robinson Crueseoa našao u čudnim doživljajima nekog škotskog mornara, Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom, glasovitim moreplovcem, na put u Južno more. Zbog svađe s kapetanom zatražio je da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od Valparaisa. Tamo je ostao četiri godine i četiri mjeseca, dok ga nije konačno izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest prvi objavio Roger u svom djelu "Krstarenje oko svijeta", koje je izašlo 1712. g. Očito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.

Bilješke o djelu:
Zapanjujuća uvjerljivost većim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi čovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovarao općim osjećajima i predstavljao možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopće može pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjećaju, Defoe je napisao ne samo poučnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko stvorenje nego i simboličnu dramu o mučnim i strpljivim naporima s pomoću kojih je ostvarena civilizacija.

Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok

Tema:
Borba čovjeka s prirodom

Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac

Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
"Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja jarbola."

Ne sviđa mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
"… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraćajući se ubio sam nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike šume. Prvim hicem što sam ga opalio među njih ubio sam kozu kraj koje je stajalo jare i sisalo je."

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao prihvatiti:
"Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka."

Vanjski opis (opis njegova lica):
"Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove."

Kolebljivost prema divljacima:
"Pitao sam se također koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo imam ja da se uplićem u svađu o onoj krvi što je oni prolijevaju među sobom."

Petko
"Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu. Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan, u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i dugačku, i nije bila kovrčava kao vuna. Čelo mu je bilo visoko i široko, a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa. Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti."

Pouka: Uvijek treba tražiti izlaz iz teških situacija, ne treba se predati.

Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skraćena verzija knjige. U njemu se sve događa iznimno brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i dosta neugodnih prizora što uništava čar cijele priče. Knjiga mi je bila mnogo zanimljivija i uživao sam u čitanju; imam samo jednu zamjerku, a to je uzastopno ponavljanje npr. "… kao što sam već rekao."

Najviše me se dojmila ova rečenica:
"Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja stvorenja i čini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomoćnima, tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav život."

Potresla me je tragičnost te misli.

Dojam o djelu:
U ovom romanu mi se skoro sve svidjelo, osim tog što se Robinson vratio u Englesku, a mogao je ostati sa svojim prijateljom Petkom.