Marko Marulić - Judita

Marko Marulić - Judita

Bilješke o piscu:
Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u
Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti
je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a
kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti
Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio čudan,
poslušan i vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga
poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi
svetog Frana "izvan zidina" ("extra muros"). Marulić je učenik
padovanskog sveučilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u
ono doba Padova bila čvrsto utočište. Njegov način pisanja i oštroumnost
uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to
doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima. Pisao je na
hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su:
Epski spjev: "Istoria svete udovice", Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: "De institutione bene vivendi" (1506.)

O djelu:
Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila
napisana "od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat
na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu". Marulić je ovdje
obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne
priče pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti "Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu
Dujmu Balistriću, kumu svomu da ju stumači našim jezikom, neka ju budu
razumiti i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke." Kako se radi o
epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred
Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti
način kao Marulić, jer u Marulićevoj "Juditi" nema ukrasnih epiteta kojima
obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva
je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer
nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi.
Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji
đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje
svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer
Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna
ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za
narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s "istočnim zmajem" - Turcima.

Prvo libro
U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora
(koji je osvojio Siriju i Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik
opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu
Oloferna da zauzme što više zemalja.

Drugo libro
U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku
njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domaćih ljudi, njihove
molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).

Treto libro
U trećem pjevanju Marulić opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu,
zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije
predali). Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez)
moli Židove da se strpe još pet dana u čekanju božje pomoći.

Četvrto libro
U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim
iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još
daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.

Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na večeru
u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofern zaspao,
Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila
na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici
vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami
građani.

Šesto libro
U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska
Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima
koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se
potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža
Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio
sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.

Analiza Judite:
Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je
pobožna i bogobojazna. Vidjevši da je pred Izraelom još jedna kušnja u
kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti nešto što bi
bez Božje pomoći bilo nemoguće. Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i
hrabrost da ode među neprijatelje. Da bog nije bio na njenoj strani,
sigurno bi je otkrili i ubili. No ona, vođena ljubavlju prema svom narodu i
Bogu, otkrila je svu svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom
dužnoću.

1. Holofernov vojni pohod
Kralj asirski Nabukodonozor posla poziv svim pokrajinama na zapadu da
mu se pridruže u vojevanju protiv Arfaksada, kralja Medijaca. Ali
stanovnici zapadnih pokrajina ga s prezirom odbiše, ne iskazavši počasti
njegovim glasnicima i otpremivši ih praznih ruku. Na to se Nabukodonozor
užasno razbjesni i zakle se da će se krvavo osvetiti za taj neposluh.
Najprije potuče kralja Arfaksada, ubije ga, rasprši mu vojsku i zauzme
gradove, a nakon toga pobjednički počne kovati planove kako da provede
osvetu nad zapadnim pokrajinama. Tada dozva k sebi Holoferna, vrhovnog
zapovjednika sve vojske i otpremi ga na zapad s mnoštvom od sto
dvadeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika da prekriju zemlju
svojim nogama, da otjeraju, pobiju i poruše sve što se porušiti dade.
I razmili se silna Holofernova vojska kao skakavci, šireći užas i strah pred
sobom, paleći njive, pljačkajući stoku i ubijajući sve mlado. Silno
prestrašena zapadna plemena poslaše svoje glasnike da se predaju i
poklone Holofernu i stave mu na raspolaganje svoje živote i imovinu.
Kad je ulazio u gradove, građani su padali pred njim ničice i zazivali
Nabukodonozora kao Boga.

Kako su loše vijesti stizale u Judeju, tako sinovi Izraelovi započeše
pripreme za obranu iako su se tek bili vratili iz sužanjstva egipatskog.
Zaposjeli su sva okolna brda i zapriječili brdski prijelaz kroz kojeg se
ulazilo u Judeju i koji je bio tako uzak da su se jedva dva čovjeka mogla
mimoići. Istovremeno, prikazaše žrtve Bogu, zazivali ga u pomoć da
milostivo pogleda na svoj narod.

Čuvši o pripremama Izraelaca, Holoferno sazove svoje vojskovođe i
namjesnike da ga obavijeste o tom nepokornom narodu koji se jedino
opire njegovoj sili. Tada mu sluga njegov, Ahior, vođa svih sinova
Amonovih, ispriča povijest tog naroda koji se odrekao bogova svojih otaca
i počeo štovati Boga nebeskog. Dok su štovali i slijedili svoga Boga, pratilo
ih je blagostanje i blagoslov, a kad su sagriješili protiv njega, padoše u
nemilost i ropstvo i pretrpješe mnoge nedaće.

On mu posavjetova da se prije napada na Judeju raspita žive li oni
trenutno u slozi sa svojim Bogom jer u tom slučaju će ih taj vrlo moćni
Bog zaštititi od njihovih nasrtaja.

Holoferno se razljuti na taj savjet, smatrajući da nikakav Bog ne može
spasiti Izraelce od njegove vojne sile. Ahiora ostave pod brdo Izraelcima i
prepuste ga njima na milost i nemilost, ali ga oni ne ubiju već ga dovedu
pred svoje poglavare da ih izvjesti o Holofernovim planovima. Čuvši što im
se sprema, svu noć dozivahu Boga Izraelova u pomoć.

2. Opsjedanje Betulije
Već sutradan Holoferno pokrene svu svoju vojsku da kazni drznike koji su
se usudili suprostaviti se. Okupi svoje podanike i oni ga mudro
posavjetovaše kako da najlakše iscrpi otpor sinova Izraelovih. Oni su se,
naime, najviše uzdali u planinske uzvisine na kojima žive pa ih je teško
dosegnuti mačevima i kopljima. Stoga je najbolje zaposjesti izvor vode i
izlaze iz grada i strpiti se da žeđ i glad sami naprave svoje. Trideset i četiri
dana Izraelci izdržaše odmazdu, a onda počeše žene i djeca padati u
nesvijest od žeđi, a iznemogli ljudi ležaše po trgovima. Tada narod ode do
gradskih starješina da zatraže od njih da predaju grad Holofernovim
pljačkašima jer je bolje biti robom nego gledati smrt svoje djece i žena.
Starješina ih zamoli da se strpe još samo pet dana i obrate još jednom
Bogu za pomoć. Ako Bog u to vrijeme ne izlije svoju milost na svoje
ponizne sluge, on će predati grad Holofernu.

3. Judita
Judita, udovica Manaše, dočula je riječi puka i doznala što je Ozija rekao
narodu i kako im se zakleo da će za 5 dana predati grad Asircima. A ona
je bila bogobojazna i imala je vjere u Boga i stoga se usprotivi narodu
Betulije i odluči se za rizik jer je znala da će joj Bog pomoći. Narod je
prihvatio njezinu odluku i ona je iduće večeri krenula na put do
Holofernovog tabora. Na svom putu se moli Bogu da joj da snage da izvrši
svoj plan.

4. Judita i Holoferno
Judita je nakon molitve Bogu skinula svoje udovičke haljine i obukla se u
svečane haljine i ukrasila se nakitom. Kad je došla do gradskih vrata,
gradske starješine su je blagoslovile i tako je ona, moleći se Bogu, otišla k
Holofernu. Straži je rekla da je pobjegla od svog naroda jer se ne žele
predati te da će reći Holofernu kako da osvoji grad bez da izgubi jednog
čovjeka. I straže je odvede k Holofernu. Judita je došla pred Holoferna, a
on joj je rekao da će joj spasiti život. Počela je hvaliti Nabukodonozora i
Holoferna. Rekla je Holofernu da su Hebreji razgnjevili Boga počinivši
nezakonje i da im ponestaje hrane i vode te da su u očaju počeli jesti
svoju stoku koju im je Bog zabranio da jedu. Holofernu se svidješe te
riječi, pa naredi da Juditi daju hrane, pića i dobar smještaj. Bilo joj je
dopušteno da svaku večer izlazi na molitvu. Holoferno je pripremio gozbu
za svoje časnike i pozvao i Juditu. Jela je i pila, a Holoferno je uživajući u
njenu društvu popio više vina nego ikada u životu...

5. Pobjeda
Navečer su se časnici brzo povukli. Bagoa je otpravio šator izvana pošto je
otpravio svoga gospodara. Gozba se oduljila pa su svi otišli na počinak.
Judita je ostala sama u šatoru s Holofernom usnulim od vina. Judita je
rekla sluškinji da je čeka pred ložnicom kao i svakog dana jer će izaći na
molitvu. Tada Judita reče: "Bože Izraelov, ojačaj me danas". Tada iz sve
snage dvaput udari Holoferna po vratu i odrubi mu glavu, trup mu se
otkotrlja i strže zastor sa stupova. Judita potom izađe i glavu Holofernovu
preda svojoj sluškinji koja je stavi u svoju torbu. Obje su zatim, po
običaju, izašle na molitvu. Vrativši se Judita kaže: "Hvalite Boga! Hvalite
ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milost, nego je mojom rukom noćas
potukao neprijatelje naše!" Puk pade na zemlju i kaza u jedan
glas: "Blagoslovljen da si Bože, koji si danas satro neprijatelja naroda
svog."

Citati:
"Idem k Holofernu da mu javim njihove tajne i da mu kažem kuda će moći
do njih, da ih svlada tako, te mu od vojske ne pogine nijedan čovjek"

Zbog ovih je riječi i svoje ljepote Judita stekla povjerenje i divljenje
Holoferna. Iz ovog citata možemo zaključiti koliko je hrabra, domišljata i
oštroumna bila Judita kad je odlučila sama otići kod Holoferna
predstavljajući se kao izdajica svoga naroda.

"Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas"

Judita je bila pobožna žena i znala je da se ubojstvo protivi Božjim
zakonima. Stoga je prije nego je ubila Holoferna tražila oprost i snagu od
Boga.

"Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući
Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše."

Ovim je riječima Judita svome narodu, Hebrejima, najavila svoj dolazak i
pobjedu nad neprijateljem.

Dojam o djelu:
Judita je jedna izuzetno hrabra žena kojoj je toliko bilo stalo do
svoga naroda da je odlučila riskirati svoj život za spas svog naroda.
Poslužila se lukavstvom i laskanjem te svojom ljepotom da postigne
povjerenje i divljenje Holoferna. Uzdala se u to da će joj Bog,
u kojeg je toliko vjerovala, dati snagu da napravi sve to.