Ksaver Šandor Gjalski - Illustrissimus Battorych

Ksaver Šandor Gjalski - Illustrissimus Battorych

Bilješka o piscu
Ksaver Šandor Gjalski(1854. - 1935. ) rođen je u Gredicama. Gimnaziju završava u Vraždinu. Kao gimnazijalac pokazuje živo zanimanje za književnost. 1871. upisuje studij prava na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. Uključuje se u politički život upisom u HSP. Odlazi u Beč, gdje nastavlja studij i proširuje naobrazbu. Oduševljava se Turgenjevom. Nakon završetka studija službuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i Zagrebu . 1891. napušta u službu i povlači se u Gredice, gdje se intenzivno bavi književnim radom. Uključuje se u polemike starih i mladih pisaca u doba moderne. Mladi ga prihvačaju kao svog pisca. 1906. pistaje saborskim zastupnikom, 1917. velikim županom Zagrebačke županije, a 1919. članom privremenog narodnog predstavništva u Beogradu. Nova m, u država nosi veliko razočaranje te se povlači u Gredice gdje umire u dubokoj starosti.

Illustrissimus Battorych


Pripovijetka je svojevrsna tužaljka za minulim vremenimaš ali isto tako osuda tadašnjeg hrvatskog društva koji odbacuje stare norme i vrijednosti i borbu za samostalnom Hrvatskom.

"Tada si u Hrvatskoj jedino kao Hrvat mogao živjeti, i svaki se tuđinac otimao da ga priznadu Hrvatom."

Gjalski vješto kritizira ilirce koji su, po njegovom mišljenju, svojom političkom stranom pokreta doveli do svojevrsne omraženosti hrvatskog imena i propadanja starih feudalnih odnosa. Gjalski samouvjereno staje na stranu stare hrvatske kurje, braneći njihove stavove i vjerno iznoseći svu tragediju njihova propadanja simboliziranu u liku staroga plemića Bartolića koji od boli umire kad plamen uništi njegov dom, isto tako što plamen mađarskoga hegemonizma i austrijskog centralizma razdire i uništava njegovu voljenu Hrvatsku.
Osim izrazito političkih previranja, Gjalski ukomponirano u predivni zagorski pejzaž, opisuje ukidanje kmetskih odnosa što je, u stvari, direktni i glavni uzrok propadanja hrvatskog plemstva. Gjalski nam dočarava ponašanje, sada već slobodnih, seljaka, koji na sav glas traže pravdu i poštenje, prema hrvatskim plemićima, koji nisu u stanju da se prilagode novonastaloj situaciji i priznaju gubitak svih njihovih prava i časti, i prihvatiti nadiranje novih kapitalističkih odnosa u selo.

"Mjesto gospodskih prava, mjesto bogatih sela dobio je "nekakve" papire u koje ni on ni sav drugi svijet nije vjerovao, pa ih prodavao pošto - poto; mjesto besplatnih radnika našao je lijene i k tomu osvetljive plaćenike, mjesto slobode od svakog poreza navališe na nj strašne daće; a on se sam nije sa sistemom svog gospodarenja nimalo promijenio."

Hrvatsko zagorje

Motivi i pejzaži zagorja prisutni su u većini njegovih djela. To nam jasno govori koliko je piscu imalo značenje njegov rodni kraj, i koji je do kraja njegova postojanja ostao njegova opsesija, izvorište njegovih literarnih tema i motiva. Gjalski je bio pisac u čijem su se djelu uvijek ispreplitala i međusobno nadopunjavala racionalna, realistička sagledavanja stvarnosti života i pomalo sentimentalno - realistička njegova narav. Taj spoj romantičkog i realističkog, njihovo međusobno prožimanje, bitni je dojam koji ostavlja i ova njegova zbirka pripovijedaka, i početna misao vodilja njena proizlazi iz u osnovi romantičnog karaktera piščeva i njegova pomalo racionalnog usvajanja principa realizma, kad je riječ o njegovim književnim ostvarenjima.

Spoj realizma i romantizma

Gjalski je svojim karakterističnim postupkom obrade likova u svojim pripovijestima oslika jednu specifičnu hrvatsku realnost, sa dobro odmjerenim i adekvatnim odnosom lirizma i realizma, impresije i analitičnosti. U tome je i njegova osnovna književna snaga.

Zaključak

U trenutku pisanja ovoga zaključka autoru ovoga teksta nije padalo ništa smisleno na pamet pa je zato uredništvo s većinskim brojem glasova odlučilo da ga ostavi praznim!