Vjekoslav Kaleb - Gost

Vjekoslav Kaleb - Gost

Bilješke o piscu:
Vjekoslav Kaleb - već prvim knjigama novela (Na kamenju, Izvan stvari).
Uvrstio se u red naših najboljih prozaika. U izvrsno komponiranim
novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela šibenske Zagore, osebujnim
stilom i jezikom, što je rezultat njegovog boravka kao učitelja u
kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije završetka NOB - e u kojoj je i sam
učestvovao, piše romane i kraće proze iz borbe i okupacije, u kojima slika
našeg čovjeka u njegovim najtežim i najsvjetlijim trenutcima (Divota
prašine). Osim toga napisao je novele Brigada i Nagao vjetar; romane
Ponižene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi zvuci.

Vrsta djela:
Psihološka novela

Mjesto radnje:
Seoska kuća u Dalmatinskoj Zagori

Vrijeme radnje:
Rana jesenska večer

Kratki sadržaj:
Jedne večeri u kuću seljačke obitelji dolazi pas. Jednostavno se pojavio na
vratima kuće i ušao. Domaćini su se jako začudili. Dok su večerali, pas je
prišao ocu Franji i stavio mu šapu na koljeno. Frane mu je bacio na pod
hrane, ali pas nije htio jesti dok mu Mara nije dala hranu na tanjuru.
Uskoro su se pojavili susjedi i počeli znatiželjno i s poštovanjem
promatrati psa, ispitivati njegove domaćine i svrhu dolaska psa. Dok su
oni pričali i nagađali odakle je pas i zašto je tu, on je odspavao i otišao.

Kompozicija djela:
Uvod:
U dosadno blagdansko veče obitelj (otac Frane, majka Mara i slaboumna
kći, čije se ime čak i ne spominje) se sprema na počinak, ali tišinu i
ispražnjenost prekida nenajavljeni gost - pas.

Zaplet:
Njegovo prisustvo kod ukućana izaziva strah i poštovanje kao odraz
njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih proveo
ništa se bitnog nije desilo, tek se u mužu probudila lagana nada kako
jedan neznatan i čudan događaj može u život unijeti željenu promjenu.

Epilog:
Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo njih je
prošla životna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice snivali.

Analiza likova:
Pas
Jedini zanimljivi i karakteran lik ove novele je pas. Ne samo izgledom
nego i ponašanjem već je na samom početku jasno da nije riječ o lutalici
nego o gospodskom psu pedigriranog porijekla. Ima pametne oči koje su
fascinirale seljane. On je tih i svojim držanjem i suzdržanim ponašanjem
ostavlja dojam nekog gospodina.

"S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije
svijeće na oltaru... Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake,
tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste
krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu se
odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje."

Mara
Seljačka žena u kojoj je pas probudio veliko poštovanje, te se ona
prema njemu odnosi kao prema uvaženom gostu.

Kći
Ona je slaboumna, ima raščupanu kosu.

Seljani
Svi se boje psa, osjećaju da je on kulturniji, civiliziraniji i nekako u svemu
bolji. Zbog toga osjećaja ga jako poštuju, ali ga ni ne žele u svome selu.