nedjelja, 26. rujna 2010.

Grigor Vitez - Kad bi drveće hodalo

Grigor Vitez - Kad bi drveće hodalo

Bilješke o piscu:
Grigor Vitez je hrvatski pjesnik 20. stoljeća. Rođen je 1911. godine u Kosovcu u Slavoniji. Osim poezije i proze objavio je u časopisima niz članaka s područja književnosti. Preveo je i neke knjige ruskih i slovenskih pisaca. 1963. g. dobio je nagradu i zlatnu plaketu "Mlado pokolenje". Umro je 1966. u Zagrebu. Najpoznatija djela su mu: Kad bi drveće hodalo, Sto vukova, Jednog jutra u gaju i Vesele zamke.

Teme:
Teme pjesama su sve što nas okružuje: životinje, djeca, priroda, ljudi
cijeloga svijeta, cvijeće, svemir, more, planine, boje...

Najsmješnija i najozbiljnija pjesma:
Najsmješnija pjesma mi je "A zašto ne bi..." u kojoj pisac opisuje jednog dječaka koji rado izmišlja i smišlja. On bi htio da na drveću usred šume rastu lopte od gume, zašto se ne bi uzgajale takve krave koje same sir i maslac prave i zašto se ne bi napravila sprava za znanje koja se ukopča noću i prenosi znanje u glavu.

Najozbiljnija pjesma mi je "Što mi se tužio hrast". U toj pjesmi hrast govori o sebi: "Kad mi ljudi dođu blizu, kao da me pogledima grizu. "Žele od njega napraviti krevet, ormar ili prozor, a on bi volio u šumi šumiti, hladovina biti, vjeverice kriti i ljuljati ptice i gnijezda, i noću brojati jata zvijezda. Hrast sam osjeća da mu dolazi kraj jer u daljini čuje sjekire i pile, a on bi želio živjeti i koristan u šumi biti.

Interpretacija triju pjesama:
Tri najljepše pjesme su mi: "Dohvati mi tata mjesec", "Tiha, tiha pjesma" i "Maksimir".

U pjesmi "Dohvati mi tata mjesec" sin traži da mu tata dohvati mjesec da i njemu malo sja i da ga dotakne rukom. Tata mu odgovara da mjesec mora na nebu sjati i ne smije se skidati, da mora kod zvijezda biti i put zvijezdama svijetliti. Mjesec mora sjati da ptičice mogu spavati, zec večerati, a mjesec će od srebrnih niti san isplesti pa da spavaš i ti. Tema te pjesme je želja sina da mu tata dohvati mjesec. Motiv ove pjesme je mjesec. U pjesmi je mjesec prikazan kao svemirsko tijelo bez kojeg ne bi mogli živjeti ni ljudi, ni životinje.

U pjesmi "Maksimir" opisan je život i karakteristike pojedinih životinja. Na vrlo smiješan način opisani su likovi majmuna: "Mi majmuni na vas ličimo jer čovjek je katkad našeg roda samo što na stražnjim nogama hoda. "Mudroj liji u ovoj žici ne daju prići čak ni ptići, kad vidi lastu zazubice joj rastu, a od koke i pure samo joj sline cure. I ostale životinje su opisane vrlo realno kao u prirodi, stihovi se rimuju, a sve je napisano vrlo smiješno. Tema te pjesme je život životinja u Maksimiru. Pjesma mi se sviđa jer na poseban način opisuje životinje koje sam vidjela u Maksimiru.

U pjesmi "Tiha, tiha pjesma" prekrasnim riječima su opisane životinje, cvijeće, šume, polje i njiva kako snivaju, šumore i spavaju. To rade u bojama i u skladu s prirodom i mjestom gdje žive: "Raznobojne snove sniva cvijeće, šuma, polje, njiva. "Tema te pjesme su tihi snovi cvijeća, šuma, polja i njiva. U pjesmi je opisano kako priroda spava na tih i miran način.

Stilska izražajna sredstva:
Usporedbe: Potok je kao šuma zelen. Potok je kao nebo plav. ("Kakve je boje potok?")

Epiteti: Na vrancu konja vijorna repa. Malene, mekane, vunene lopte. ("Kvočka vodi svoju djecu u šetnju")

Personifikacije: Kad bi drveće hodalo ("Kad bi drveće hodalo") Ovako govori kvočka mama ("Kvočka vodi svoju djecu u šetnju")

Dojam o djelu:
Čitajući ovu zbirku pjesama svaka pjesma mi se svidjela, bila duga ili tek napisana u nekoliko stihova. Pjesme su napisane riječima koje su razumljive i najmanjoj djeci, a svojim sadržajem sviđaju se mladima i starima. U pjesmama ima puno riječi koje se rimuju i rečenica koje se ponavljaju i to kad pisac želi nešto posebno istaknuti. U pjesmama ima puno epiteta, usporedbi, vizualnih slika, akustičnih slika i personifikacije.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.