Miroslav Krleža - Hrvatski Bog Mars

Miroslav Krleža - Hrvatski Bog Mars

Bilješke o piscu:
Miroslav Krleža (1893. – 1981.), jedan je od najznačajnijih pisaca 20. st. u Hrvatskoj i Europi. Poslije završene niže gimnazije u Zagrebu je
prekinuo vojni studij u peštanskoj vojnoj akademiji Ludoviceumu. Od
pojava Oktobarske revolucije angažira se dosljedno na strani ratničkog
pokreta ocjenjujući rusku revoluciju kao "signal svjetionika nad
brodolomom međunarodne situacije". U literaturi javlja se 1914. god. i
prve knjige stihova objavljene su mu u toku prvog svjetskog rata: Pan
(1917.) i Tri simfonije (1917). Pjesnik, romanopisac, novelist, dramatičar i
esejist, surađivao je u brojnim časopisima i listovima te je sam pokrenuo
četiri književne revije: Plamen (1919.), Književna republika (1923. -1927.), Danas (1934.), Pečat (1939. – 1940). Od 1950. god. na čelu je
Leksikografskog zavoda i rukovodi radom na izdavanju enciklopedija.
U vrijeme kad se domaća literatura guši u formalističkoj igri i nekritičkom
oponašanju nekih modernističkih uzora javlja se kao pisac "nov po izrazu
kojim kazuje svoja djela, kao i po koncepciji kako ih razmišlja, nov u formi
kao i u sadržini". Pjesnik bogate imaginacije dao je sugestivne slike
bolesti, rata, jeseni i predvečerja, ali i akorde koji zrače optimizmom i
povjerenjem u sutrašnjicu. U proznom djelu dao je Krleža kompleksnu
sliku našeg društva, nervozne i nadarene pojedince fascinirane
tajnovitošću ljepote. Krleža je obuhvatio mnoge literarne fenomene ovog
stoljeća dajući pregnantne portrete ljudi, a ujedno je naslikao jednu čitavu
galeriju velikih liječnika, učenjaka, umjetnika starog i novog doba. Za
Krležino djelo karakteristično je veliko bogatstvo motiva te takav unutarnji
sklad koji sugerira "da svaka nova knjiga ovog umjetnika znači samo
jedan odlomak njegova djela kao cjeline".

Rat u djelima Miroslava Krleže:
Godine 1913. Krleža je prekinuo vojni studij. Već tu je pokazao svoje
mišljenje o ratu. Prvi osjećaj o ratu Krleža iskazuje 1914. početkom prvog
svjetskog rata. On je pogođen užasima rata i ratnim razaranjima, protivi
se ratu pa piše zbirku novela Hrvatski bog Mars. Te novele su posvećene
ratu, u njima Krleža iznosi svoje osjećaje prema ratu. On na pomalo
ironičan način opisuje rat i prikazuje koliko je rat besmislen. Krleža u tim
novelama prikazuje ponašanje i reagiranje ljudi na razne stvari: on te
ljude uspoređuje sa raznim životinjama, stvarima… On prikazuje kako
ljudski život u ratu ne vrijedi ništa i kako čovjek u ratu gubi i ono malo što
ima: "I tako se baraka Pet Be počela kladiti na Vidovićevu glavu, da neće
do jutra". Krleža ipak ne unosi u svoja djela puno osjećaja, već on
prepušta čitatelju da razmisli o ratu.

Glavni junak u noveli Baraka Pet Be:
U ovoj noveli susrećemo se sa intelektualcem koji je stradao u ratu,
Vidovićem. Imao je jaku želju za životom, da ne umre, dok su se drugi
kladili da neće preživjeti do jutra: "Nemam ruke! Da! I kost mi je
polomljena! Da! Ali živim! Gospode Bože! Još uvijek živim!". Drugi
bolesnici su Vidovića već svrastali kao novi bog osam, što znači da mu je
ostalo još malo vremena do kraja: "Došao je novi broj osam! Djeco!".
Stanje Vidovića bilo je jako slabo te se pogoršavalo iz minute u minutu:
"Od gubitka krvi iscrpljen, spavao je Vidović cijelo poslijepodne, a sad se
probudio i nezna gdje je i što se dogodilo…". Vidović je cijelo vrijeme
tužno ležao na krevetu te mislio na operaciju: "Hoće li me operirati ?".
Nakon toga Vidović je pokušavao spasiti bolesnika, koji je ležao pored
njega, broj devet, ali nije uspio. Nije imao glasa, dok su ostali bili izvan
bolnice - barake, i tamo skakali i galamili od sreće.

Pojedinac u djelima Miroslava Krleže:
U svojim djelima Krleža rado upotrebljava pojedinca kao glavni lik.
Prikazuje ih nesigurnim i nestabilnim osobama, koji svoje osjećaje javno
ne iskazuju. Unatoč tome da su ti pojedinci imali probleme različitih vrsta,
oni su u mislima imali dovoljno mjesta, da su mogli razmišljati i o ljubavi,
ljepoti, te o drugim vedrim stvarima u svojim životima. Ti likovi su u toku
djela uspoređeni sa stvarima, životinjama, brojkama… U svim je djelima
završetak pojedinca tragičan.

Stil i jezik Miroslava Krleže:
Miroslav Krleža u svojim djelima koristi kajkavsko narječje i stoga jer je to
govor njegova rodnoga kraja grada Zagreba: "Imam ga, imam, ali bi
bolše bilo da ga nimam! Kakšen je to vražji rod? Da bod da, voda ga
poplavila!". Rečenice su većinom složene i duge. U svojim djelima Krleža
koristi dijalektalizme i tuđice. To se vidi već u naslovu novela Kraljevska
ugarska domobranska novela tj. Magijar Kiralji honved morella, te u
rečenici u Baraki Pet Be: "Lieb Vaterland, magst rolig sein…" i "Mamma
mia, mamma mia…". Poredbe su isto tako jedno od najupotrebljenijih
sredstava kojima se Krleža koristio. Njima je htio prikazati kao on vidi rat,
na što sliči rat. Pored dijalektalizma, tuđica i poredba Krleža upotrebljava i
arhaizme.